Jer Krist, dok smo još bili slabi, umre u pravo vrijeme za bezbožnike. Rimljanima 5:6

ZRAKOPLOV se srušio u amazonskoj prašumi, usmrtivši troje odraslih, a četvero djece u dobi od jedne do trinaest godina ostalo je na životu. Bili su sami, okruženi zmijama i otrovnim kukcima. Nakon mjesec dana dio potrage je odustao. No jedan je general odlučio nastaviti. Dogovorena je šifra »Čudo« ako netko pronađe živo dijete. Nakon četrdeset dana potrage na radiju je odjeknulo: »Čudo, čudo, čudo, čudo!«

Iako je njihova četrdesetodnevna izdržljivost bila nevjerojatan podvig, četvero djece bilo je toliko slabo da bi sigurno ubrzo umrli da ih nisu spasili.

Njihova nevolja metafora je naše duhovne stvarnosti. Možda zaboravljamo da smo i sami bili izgubljeni. Isus je umro za nas »dok smo još bili slabi« (r. 6). Spašavanje nije bilo samo od životne važnosti za nas nego je i njega skupo koštalo: bili smo »opravdani njegovom krvlju« (r. 9) i »pomireni s Bogom, smrću njegova Sina« (r. 10). Što je još važnije, nismo učinili ništa da bismo zaslužili to spasenje od vječne smrti: »Krist, kad smo bili još grješnici, umre za nas« (r. 8).

Krist je naš Spasitelj i bez njega bismo propali. Dok razmišljam o radosti koju su djeca osjetila kad su ponovno bila na sigurnom, radujmo se i svom vlastitom spasenju. To je čudo.

– Tanya Marlow

Isuse, hvala ti što si spasio nas grješnike.