Duhovna stvarnost

Bog svake utjehe

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 1:3-11
3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe 4 koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji. 5 Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha. 6 Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili ako nas Bog tješi, za vašu je utjehu koja djeluje da podnosite postojano iste patnje što ih i mi podnosimo. 7 A naša je nada čvrsta jer znamo: kao što ste dionici u našim patnjama, tako ćete biti i u utjesi. 8 Doista, braćo, nećemo vam zatajiti našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da smo već očajavali za život. 9 Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve. 10 On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati, 11 jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas.

… da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji. 2 Korinćanima 1:4

PET spontanih pobačaja navelo je Zoe i Andyja da podijele Božju ljubav s drugim ožalošćenim parovima. Osvrćući se na priče o gubitku, nadi i iscjeljenju kojima su svjedočili, Zoe kaže: »Ne vjerujem da nam Bog dopušta da prolazimo kroz bolna iskustva kako bismo ta iskustva mogli iskoristiti za dobro… Ali Bog tu bol može pretvoriti u nešto lijepo.« Ona zaključuje: »Bog je moju bol pretvorio u svrhu.«

Zoe ponavlja riječi apostola Pavla u Poslanici Korinćanima, gdje se osvrnuo na pitanje zajedničke patnje i utjehe koju nalazimo u Bogu. Kada se suočimo s nevoljama, »Bog svakovrsne utjehe« će nas utješiti »da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji« (r. 3,4, K. S.). Baš kao što kršćani sudjeluju u njegovim patnjama, »tako po Kristu obiluje i naša utjeha« (r. 5).

Pavao ne umanjuje ni svoje ni tuđe nevolje, kao kad su bili »preko mjere i preko snage opterećeni« (r. 8), što ih je dovelo do očaja. Ali ta su ih iskustva potaknula da se još više oslone na Boga, dok su svoju nadu polagali u njega i ovisili o molitvama svojih suvjernika (r. 10,11).

Kroz kakav god gubitak ili patnju prolazimo, znamo da Bog svake utjehe obećava da će nam pomoći to podnijeti.

– Amy Boucher Pye

Bože svake utjehe, gledamo u tebe, uzdamo se u tebe.