I Bog Posla… noće leptire

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 6:25-34
25 Zato vam kažem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za svoj život: što ćete jesti i što ćete piti; ni za svoje tijelo, u što ćete se obući. Nije li život vrjedniji od hrane i nije li tijelo vrjednije od odijela? 26 Pogledajte ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne sabiru u žitnice, a vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi vrjedniji od njih? 27 Tko si od vas može svojim brigama produljiti život za samo jedan sat? 28 I što ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu. 29 Ipak vam kažem: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. 30 I kad Bog travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko više će vas, malovjerni! 31 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti, što ćemo piti, čim ćemo se odjenuti? 32 Za sve se to brinu neznabošci. A vaš nebeski Otac zna da vam sve to treba. 33 Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu, i sve će vam se to dodati. 34 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan pobrinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.

Pogledajte ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne sabiru u žitnice, a vaš ih nebeski Otac hrani. Matej 6:26

»KUĆOM se prolomio vrisak. »Taaataaa!« vikala je moja kći. »Dođi gore!«

Znao sam što nije u redu: noćni leptiri ili moljci. Svakog proljeća vojska tih prašnjavih insekata doseli se pokraj mjesta gdje živimo. Svake godine pripremamo se za njihov dolazak. Ova je godina bila posebno loša.

Ljudima su moljci i noćni leptiri neželjeni štetnici koji vam se često zalijeću u lice. Ali za ptice, oni su gozba. Provodeći malo istraživanje, saznao sam da su oni jako važni za lastavice koje ovdje žive. Koliko god bili dosadni, oni su prava »mana« za ptice.

Ne znam je li u Izraelu u Isusovo doba bilo seobe noćnih leptir. Ali Krist je spomenuo Božju brigu za tamošnje ptice, rekavši u Propovijedi na gori: »Pogledajte ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne sabiru u žitnice, a vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi vrjedniji od njih?« (r. 26)

Zato ovih dana drukčije gledam na njih. Ne kao na prljave štetočine, nego kao krilate podsjetnike na Božju skrb za svoje stvorenje – i kao sliku njegove skrbi i za mene. Ako Bog tako raskošno proviđa za lastavice, koliko se više brine za mene i vas?

– Adam R. Wood

Oče, posvuda oko sebe vidimo tvoju brižnost. Raskoš tvoga stvorenja podsjeća nas na tvoju dobrotu.