Priznanje kome pripada

Pročitajte: Danijel 2:1-5,13-19
1 »Teško pastirima koji puštaju da ovce moje paše zalutaju i da se rastrče!«, govori Gospodin. 2 Zato ovako veli Gospodin, Izraelov Bog, protiv pastira koji čuvaju moj narod: »Vi ste moje ovce rastjerali i raspršili, i niste se brinuli za njih. Sad ja pohađam vas za vaša zla djela«, govori Gospodin.
3 »Skupljam ostatak svojih ovaca iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao, i vodim ih opet na njihov pašnjak, da rastu i množe se. 4 Postavit ću im pastire koji će ih čuvati. One se više ne će bojati, ne će se plašiti i ginuti«, govori Gospodin. 5 »Doista, dolazi vrijeme«, govori Gospodin, »kad ću podići Davidu pravi izdanak. Bit će kralj i vladat će pun mudrosti. Pravo i pravednost činit će u zemlji. 6 Spasenje nalazi Juda u njegove dane, i Izrael stanuje u sreći. Ime kojim ga zovu bit će: Gospodin je naša pravednost.
7 Zato će, evo, doći dani«, veli Gospodin, »kad se više ne će govoriti: Tako neka je živ Gospodin, koji je izveo Izraelove sinove iz Egipta, 8 nego: Tako neka je živ Gospodin, koji je pripadnike Izraelove kuće iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja kamo ih je bio razagnao doveo i kući vratio, da opet prebivaju u svojoj zemlji.«

13 Kad je bila izišla zapovijed da se poubijaju mudraci, tražili su i Daniela i njegove drugove, da ih ubiju. 14 Tada se Daniel mudro i razumno predstavi Ariohu, zapovjedniku kraljevskih krvnika, koji je bio izišao da poubija babilonske vračeve. 15 On upita Arioha, kraljevskog zapovjednika, zašto je kralj izdao tu strogu zapovijed. Kad je Arioh bio kazao stvar Danielu, 16 ode Daniel kralju i zamoli ga da mu da vremena, jer će tada kazati kralju što san znači. 17 Potom ode Daniel u svoju kuću i kaza stvar svojim drugovima Ananiji, Misaelu i Azariji, 18 da bi se pomolili za milost nebeskomu Bogu zbog te tajne, i da ne bi bili pogubljeni također Daniel i njegovi drugovi s ostalim babilonskim mudracima.
19 Tada je bila Danielu objavljena tajna u noćnom viđenju. I Daniel je blagoslivljao nebeskoga Boga.

Doista, vaš je Bog najviši Bog… objavitelj tajna, jer si ti mogao otkriti ovu tajnu. Daniel 2:47

STOTINE uzvanika ispunile su zlatnu plesnu dvoranu kako bi proslavili pedesetu obljetnicu neprofitne dobrotvorne organizacije i odale počast onima koji su to omogućili, posebno onima koji su desetljećima uključeni u njezin rad. Jedan od osnivača sa zahvalnošću je ispričao kako, unatoč tisućama volonterskih sati i potporama od milijun funta, ne bi uspjeli bez Boga. Ponovio je da organizacija nije procvjetala zahvaljujući ljudskom trudu – iako je i toga bilo u izobilju – nego zato što je Bog proviđao za njih.

Daniel je znao važnost pripisivanja dobrih darova Bogu. Kad je kralj Nabukodonozor usnuo san o budućnosti, pozvao je sve babilonske vračeve da mu kažu što je sanjao i što to znači ili će ih ubiti. Prestrašeni, protestirali su jer nitko to nije mogao učiniti; to bi zahtijevalo nadnaravnu moć (r. 10,11). Daniel se složio: »Tajnu koju kralj hoće znati ne mogu kazati kralju mudraci, gataoci, vračevi i pogađači. Ali ima Bog u nebu koji otkriva tajne« (r. 27,28). U vjeri je zamolio Boga da mu otkrije san. Molitva mu je bila uslišana. Daniel je bio ponizan i odmah pripisao tumačenje sna ne svojoj vlastitoj mudrosti nego svome velikom Bogu (r. 30,45).

Ispravno je slaviti postignuća, ali u isto vrijeme trebamo odati slavu Bogu.

– Karen Pimpo

Iza svih hvalevrijednih stvari u našim životima je Bog.