Ime je Gospodnje tvrda kula; pravednik uteče u nju i sakriven je.

Izreke 18:10

VOZILI smo se petnaest sati. Bila je mrkla noć kada je upozorenje o jakom vjetru privuklo našu pozornost. Hitno smo morali pronaći zaklon. Istog je trenutka munja proparala nebo i jak vjetar udario je u prozor našeg automobila. Ubrzali smo i na prvom izlazu sišli s ceste i parkirali u blizini hotela. Utrčavši unutra, bili smo zahvalni što smo pronašli sklonište.

Nevolja nas podsjeća da trebamo utočište. »Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočište« (r. 10, K. S.) Teolozi smatraju da fraza »Ime je Gospodnje« označava bit onoga što Bog jest. Sve njegove osobine pružaju sigurnost dok se skrivamo u njemu. Budući da je Bog ljubazan, on nas prihvaća. Budući da je dobar, on nas sluša. Budući da je ljubav, on suosjeća s nama.

Ali Bog nije samo još jedan način da se nosimo s problemima. On je više od brzog rješenja ili odvraćanja pozornosti. Imati utočište u njemu, osloniti se na njega znači prije svega odabrati njegovu pomoć. Možemo trčati k njemu u molitvi, razmišljati o Svetom pismu ili se prepustiti Duhu Svetom u trenucima stresa i tjeskobe. S godinama to nas dovodi do toga da se u svemu oslanjamo na onoga koji je naše pravo utočište.

– Jennifer Benson Schuldt

Hvala ti, Bože, što si naša tvrda kula, naše utočište. Pomogni nam da ti se utječemo u svakoj svojoj borbi.