Ono što vam je na srcu
7. prosinca
Daniel 9:17
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
7 Rinuo si me duboko u grobnu jamu,
u tmine, u bezdan.
8 Pritisnuo me teško tvoj gnjev,
svim me svojim valima zapljuskuješ.
9 Udaljio si od mene moje prijatelje,
njima si me omrznuo; uhvaćen sam i ne mogu izići.
10 Oči se moje gase od bijede;
svaki dan vapim k tebi, Gospode,
k tebi pružam svoje ruke:
11 Zar ćeš na mrtvima još činiti čudesa?
Zar će sjene ustati da te slave?
12 Zar će se u grobu pripovijedati o tvojoj dobroti
i vjernosti tvojoj u carstvu mrtvih?
13 Zar se u tminama spoznaju tvoja čudesa
i tvoja pravednost u zemlji zaborava?
14 Ali ja ipak vapim k tebi, Gospode;
u rano jutro moja molitva stiže k tebi.
15 Zašto, Gospode, odbacuješ moju dušu
i sakrivaš od mene svoje lice?
16 Ja sam ubog i predan smrti od mladosti,
podnosim tvoje strahote i razočaran sam.
17 Preko mene prijeđoše žerave tvoga gnjeva
i tvoje su me strahote uništile.
18 Optječu me kao voda svaki dan,
stežu me odasvud.
19 Udaljio si od mene prijatelja i druga;
tmina mi je znanac jedini.
Udaljio si od mene prijatelja i druga; tmina mi je znanac jedini.
Psalam 88:19
CHARLES je patio od depresije. Iako je imao obitelj koja ga je voljela, osjećao se osamljeno. »Silan pritisak njihove podrške nije prestajao,« rekao je, »a ja sam osjećao da bi izlaz bio da si oduzmem život.« Iznenađujuće – ili možda ne – Charles Morris bio je voditelj kršćanske službe.
Jedan mudar prijatelj rekao mu je da kad se suočimo s depresijom, trebamo uroniti u psalme. Charles je prebrodio svoju duboku malodušnost čitajući slične biblijske odlomke, prihvaćajući medicinsku skrb i izlijevajući svoje srce Bogu.
Psalmi su često izraz najdublje iskrenosti. Heman Ezrahijac napisao je jedan od najogorčenijih. Nada se nalazi samo u početnim redcima: »Gospodine, Bože mog spasenja…« (r. 2). Čini se da Heman optužuje Boga: »Rinuo si me duboko u grobnu jamu…« (r. 7). »Pritisnuo me teško tvoj gnjev…« (r. 8). A imao je i pitanja: »Zašto, Gospode, odbacuješ moju dušu i skrivaš od mene svoje lice?« (r. 15) Većina psalama završava porukom nade. Ovaj ne. Heman zaključuje: »… tmina mi je znanac jedini« (r. 19). Ovo je molitva istinski očajnog čovjeka. Ipak, Heman je svu svoju bol usmjerio Bogu.
Čitajući psalme shvaćamo da nismo sami. I drugi su iskusili bol i očaj, ali usudili su se o tome govoriti naglas. Bog razumije takvu iskrenost. On je tu i sluša.
– Tim Gustafson
Oče, hvala ti što nas voliš i kada nam nije do molitve.
7. prosinca
4. prosinca
