Duhovna stvarnost

Dragocjenost

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 12:1-8
1 Šest dana prije Vazma dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih. 2 Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su sjedili s njim za stolom. 3 Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom. Miris ulja napuni svu kuću. 4 Onda jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski, koji ga je kanio izdati, reče: 5 »Zašto se ovo ulje nije prodalo za trista denara i utržak dao siromasima?« 6 A to ne reče što mu je bilo stalo do siromaha, nego što je bio tat: držao je kesu i potkradao je ono što je u nju stavljano. 7 Isus odvrati: »Pusti je! Neka obavi to za dan moga ukopa! 8 Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.«

Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom.

Ivan 12:3

MOJ je otac prvi put ugledao moju majku na jednoj zabavi u Londonu. Pozvao se na drugu zabavu, a onda organizirao treću, samo da ju ponovno vidi. Na kraju ju je pozvao na vožnju u Roveru, staroj limuzini – svojoj najvećoj dragocjenosti.

Mama i tata su se zavoljeli, ali pojavio se problem. Mama se spremala preseliti u Peru kako bi postala misionarka. Tata ju je odveo u zračnu luku, a zatim je pet mjeseci poslije i sam otišao u Peru – zaprositi ju. A najbolji dio priče? Prodao je svoj voljeni Rover kako bi platio avionsku kartu.

Da ste pitali Mariju, Martinu i Lazarovu sestru, što joj je njezina najveća dragocjenost, pokazala bi vam bočicu »dragocjenog nardova ulja« (r. 3). A da ste bili na večeri koju su ona i Marta priredile za Isusa (r. 2), vidjeli biste da je tim mirisnim uljem pomazala Isusove noge i znali biste koliko joj on znači. Bio je toliko dragocjen, toliko vrijedan.

To što je tata prodao svoj automobil za moju majku nije bila samo avionska karta. Bio je to znak koliko ju cijeni. Marijini postupci imali su još dublje značenje – pripremala je Isusa za ukop (r. 7). Poput nje, kad Bogu žrtvujemo ono što nam je najdragocjenije, sudjelujemo u djelu otkupljenja, sjećajući se njegove velike žrtve za nas.

– Sheridan Voysey

Dragi Isuse, ti si naša najveća dragocjenost.