Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, ne ćete ući u nebesko kraljevstvo.

Matej 18:3

U blizini naše kuće je veliki park gdje se često šećemo s dječakom o kojemu se brine naša obitelj. Njegovo omiljeno mjesto je dječje igralište koje ima mala vrata, dovoljno velika da on može protrčati kroz njih, ali dovoljno mala da me natjeraju da čučnem. Smije se dok ja padam na koljena i provlačim se kroz mali otvor da ga ulovim.

Mala vrata igrališta podsjećaju me na Isusovu poduku u 18. poglavlju Evanđelja po Mateju u kojoj on poziva malo dijete k sebi kako bi objasnio kakva treba biti osoba koja će ući u kraljevstvo nebesko (r. 2). Bio je to hrabar primjer jer u Kristovo doba biti dijete značilo je biti beznačajan i zanemaren. Za razliku od danas, njihova mišljenja i želje nisu bili važni. Isus koristi ovaj opis kako bi istaknuo našu ljudsku sklonost da budemo primijećeni i tražimo moć i utjecaj. Isus, dakako, nije tražio od svojih učenika da ponovo postanu djeca, već je isticao vrline onih koji mu služe. Najveća je poniznost, osoba koja se »drži malenim« (r. 4) i služi drugima.

Mala vrtna vrata podsjetnik su da nam poniznost nije prirodna. Međutim, oni koji vjeruju u Isusa trebaju biti takvi. Moramo slijediti svojeg Spasitelja, čiji je život bio odraz takva načina života da je »sebe poništio uzevši obličje sluge« (Filipljanima 2:7).

– Matt Lucas

Oče, oprosti nam zbog ponosa i osobnih interesa. Nauči nas da budemo poput malog djeteta koje trči k tebi.