Pročitajte: Evanđelje po Luki 8:4-8,11-154 Kad se sabralo veliko mnoštvo naroda i kad su ljudi dolazili k njemu iz svih gradova, kaza ovu prispodobu: 5 »Izađe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, neko pade na put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6 Drugo pade na kamenito tlo. Ono doduše izniknu, ali se osuši, jer nije imalo vlage. 7 Opet drugo pade među trnje. Zajedno uzraste trnje i uguši ga. 8 Drugo napokon pade na dobru zemlju, izniknu i donese stostruk rod.« Kad to reče, povika: »Tko ima uši, neka čuje!«
11 Prispodoba znači ovo: Sjeme je Božja riječ. 12 Koji su na putu, to su oni koji slušaju; a onda dolazi đavao i uzima riječ iz njihova srca da ne povjeruju i da se ne spase. 13 Koji su na kamenitu tlu, to su oni koji doduše slušaju riječ i primaju je s radošću, ali ne uhvate korijena. Vjeruju neko vrijeme, ali u vrijeme kušnje otpadnu. 14 Što pade među trnje, to su oni koji doduše slušaju riječ, ali onda zapadnu u brige, bogatstvo i uživanje života i uguše se i tako ne donesu roda. 15 Što napokon padne na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ i čuvaju je u odanu i dobru srcu, i tako stalno donose rod.
Prispodoba znači ovo: Sjeme je Božja riječ.
Luka 8:11
MOJ otac nije vjerovao u duhovnost, pa smo žustro raspravljali o mojoj novostečenoj vjeri u mojim tinejdžerskim godinama. Tata je uživao u znanosti i mnogo je čitao, lako pobijajući moja nezrela, neutemeljena gledišta. No njegovi su me argumenti naveli da shvatim zašto, u što i u koga vjerujem. Redovito sam se molila za njega, a naši razgovori nastavili su se tijekom gotovo četrdeset godina.
Kad sam na njegovoj komemoraciji držala govor u čast njegova humanističkog pristupu životu, osjećala sam nervozu, ali i poticaj da govorim o svojoj kršćanskoj vjeri. Mnogi prisutni nisu vjerovali u Boga, ali zar Bog ne želi da svatko ima priliku čuti i prihvatiti njegovu istinu (1 Timoteju 2:4)? Takva je priroda sijanja sjemena za Božje kraljevstvo. Dok vrtlari prekopavaju tvrdu, kamenitu i korovom obraslu zemlju prije nego što posiju sjeme u ravne redove, Bog sije svoje sjeme, svoju riječ (Luka 8:11). Naravno, neprijatelj pokušava iščupati sjeme iz otvrdnulih srca (r. 12), problemi ih odvratiti od istine (r. 13), a mogu ga i zagušiti »brige, bogatstvo i uživanje života« (r. 14). Ali nešto sjemena »padne na dobru zemlju« (r. 15) i s vremenom donosi rod.
Nakon komemoracije prišao mi je očev dugogodišnji prijatelj koji je i sam prije nekoliko godina postao kršćaninom. Netko je posijao sjeme Božje riječi, koje se potom ukorijenilo u njegovu srcu.
Anne Le Tissier
Sijmo sjeme i molimo se da ga srca prihvate.
