Duhovna stvarnost

Izgubiti dom

by ·

Pročitajte: Ezekijel 1:1-3,26-28
1 U tridesetoj godini, u četvrtom mjesecu, petoga dana toga mjeseca, kad sam boravio među zarobljenicima na rijeci Kebaru, otvori se nebo i vidjeh božanska viđenja. 2 Petog dana toga mjeseca, u petoj godini poslije odvođenja kralja Jojakima, 3 dođe Gospodnja riječ Ezekielu, sinu svećenika Buzija, u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i Gospodnja ruka ondje dođe na njega.
26 Iznad nebeskoga svoda, što se nalazio nad njihovim glavama, bilo je nešto što je izgledalo kao safir-kamen i kao prijestolje. Na njemu gore, što je bilo kao prijestolje, bila je prilika koja je izgledala kao čovjek. 27 Vidjeh nešto kao sjajnu kovinu, nešto što se činilo kao oganj naokolo. Od bedara gore i od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. 28 Kao izgled duge kad se pojavi u dane dažda, tako je bio izgled svjetlosti oko njega. To je bio izgled prikazanja Gospodnje slave. Ja je vidjeh i padoh ničice na svoje lice. Tada sam čuo glas nekoga koji je govorio.

… kad sam boravio među zarobljenicima na rijeci Kebaru, otvori se nebo i vidjeh božanska viđenja.

Ezekiel 1:1

OPROSTILA sam se od svake prostorije. Prešla sam rukom po ogradi, osjećajući svaki urez i neravninu poput starog prijatelja, osluškivala poznato škripanje poda na vrhu stuba i prstom prešla po dovratniku kupaonice na kojemu smo svakog rođendana bilježili visinu: Tanja 4 godine, 5 godina, 6 godina.

Moj muž i ja smo godinu prije od mojih roditelja kupili kuću, moj dom iz djetinjstva, preuredili ju i stvorili kuću iz snova. Nadali smo se da ćemo ondje živjeti četrdeset godina, koliko su živjeli i moji roditelji, ali zbog tužnih, mada razumljivih razloga, prodali smo ju. Bit će sve u redu, ali na dan selidbe srce mi se ipak slomilo.

Nije riječ samo o ciglama i zemlji, nego o pripadnosti. Govorimo li o mjestu na kojemu živimo ili metaforički o životu, ponekad osjećamo da smo na pogrešnome mjestu.

Svećenik Ezekiel (r. 2) trebao je služiti u Hramu u svom voljenom Jeruzalemu, ali bio je prisiljen napustiti domovinu i otići u Babilon. Hoće li ih sada Bog u stranoj zemlji napustiti, a on će ostati u Jeruzalemu? Ne. Ezekielova utjeha bila je u tome što je Bog došao čak i na to ‘pogrešno mjesto’: »… Gospodnja ruka ondje dođe na njega.« (r. 3).

Ako osjećate da niste na pravome mjestu, utješite se obećanjem da je Božja ruka nad svima koji se u njega uzdaju.

– Tanya Marlow

Dragi Isuse, hvala ti što si ti naš dom i naše utočište.