Tako niti je što onaj koji sadi, ni onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje te raste.

1 Korinćanima 3:7

BIO je to moj prvi seminar pisanja pjesama. U Sjevernom Yorkshireu okupilo se šezdesetak ljudi s istim ciljem – skladati pjesme koje slave Boga. Osjećao sam se kao potpuni uljez pišući uz toliko nadarenih glazbenika. Uostalom, jedva sam znao odsvirati nekoliko akorda na gitari. No posljednje večeri sve su naše pjesme bile izvedene i otpjevane u prekrasnom skladu – uključujući i moju. Bio je to predokus neba! Svatko od nas mogao je dati nešto svoje – čak i ja. Crkva se gradi rukama i srcima mnogih ljudi. U 3. poglavlju Prve poslanice Korinćanima Pavao jasno kaže da rast crkve nije proizvod rada ili ugleda neke osobe. Pita se: »Tko je dakle Apolon, a tko je Pavao? Sluge…« (r. 5). Pavao objašnjava da su naše uloge različite: jedni sade, a drugi zalijevaju sjeme Božje ljubavi, »a Bog dade te uzraste« (r. 6,7). Božje kraljevstvo ne počiva na tome tko je najdarovitiji ili najpoznatiji, nego na spoznaji da je sve što donosimo dar po »Božjoj milosti« (r. 10). I tako, na čudesan način, postajemo »Božji suradnici« (r. 9) u ostvarenju njegovih nauma i slave.

Lako je diviti se nekim ljudima i njihovim talentima – a sebe smatrati običnima. Ipak, Bog je taj koji čini naše doprinose lijepima. U zajednici vjernika svatko od nas ima važnu ulogu kada se usredotočimo na Isusa.

– Adrian Smith

Isuse, hvala ti što nas želiš kao suradnike u izgradnji tvoga Kraljevstva, čak i s našim ograničenjima.