⁴ A Judejci izjaviše: »Klonula je snaga nosiocima i veoma je mnogo podrtina. Nismo u stanju dalje zidati zid.«
⁵ A naši protivnici rekoše: »Ne će doznati ni opaziti dok ne dođemo među njih, pobijemo ih i prekinemo gradnju.« ⁶ I kad dođoše Judejci koji su stanovali u njihovoj blizini, kazaše nam deset puta iz svih mjesta: »Vi se morate vratiti k nama«, ⁷ onda ja na mjestima dublje položenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje, namjestih narod po obiteljima s njihovim mačevima, kopljima i lukovima. ⁸ Kad sam ga bio razgledao, rekoh starješinama, predstojnicima i ostalom narodu: »Ne bojte ih se! Mislite na Gospodina, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i kuće!«
⁹ Kad čuše naši neprijatelji da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao. ¹⁰ Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji, druga je polovina nosila koplje i štit, luk i oklop. Iza svega judejskoga naroda stajali su knezovi. ¹¹ I oni koji su zidali zid i oni koji su nosili teret bili su naoružani. Jednom su rukom radili, a druga je držala oružje. ¹² Svaki od onih koji su bili zaposleni na gradnji imao je mač pripasan uz bok i tako je zidao. Trubač je stajao uza me. ¹³ Starješinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: »Posao je velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga. ¹⁴ Kad čujete trubu da trubi, onda dotrčite k nama! Bog naš će se boriti za nas.«