Bili su jednodušni i svaki dan su se okupljali u Hramu.

Djela ap. 2:46

KAD sam bila dijete, rado sam svake nedjelje ujutro i navečer išla s obitelji u crkvu. Naš je pastor zračio radošću i uvijek je uključivao djecu u službu — čak je poticao i moje pisanje. Učitelji nedjeljne škole i pastor u meni su usadili ljubav prema Svetom pismu. Na večernjim bogoštovljima često smo slušali gostujuće govornike ili misionare koji bi u meni budili žar za misijskim radom. Naša je crkva s pravom nosila slogan kojeg se domislio naš pastor: »Crkva toplog srca na Coldwater Roadu.« Nije bila savršena, ali djelovala je kao obitelj. Od tada sam redovito odlazila u crkvu, bila ohrabrivana i rasla u vjeri.

Baš kao i nama danas, kršćanima u ranoj crkvi bila je potrebna podrška i ohrabrenje. Razumjeli su važnost susreta s drugim vjernicima i svakodnevno se sastajali (r. 46). Bili su obitelj. Međusobno su se izgrađivali kad su im život i služenje Bogu postali teški. Okupljali su se na molitvu, proučavali Sveto pismo, slavili Boga, uživali u druženju i zajedno blagovali (r. 42). I Bog je, kao odgovor, umnažao njihov broj (r. 47).

Pronalaženje crkve istomišljenika može potrajati, ali je bitno. Kroz život je teško ići sam i zato nam je Bog dao obitelji i zajednice. Crkva je izvrsno mjesto gdje se gradi zajedništvo.

– Alyson Kieda

Dragi Bože, hvala ti što si nam dao svoju Crkvu gdje možemo više učiti o tebi i biti ohrabreni.