»Joj, gospodaru! Još mi je ona posuđena.«

2 Kraljevima 6:5

KAD je Mattu Williamsu ukradena Biblija koju je držao u stražnjem dijelu automobila, pomislio je da ju više nikada neće vidjeti. Još više ga je boljela pomisao da će izgubiti dragocjene fotografije koje je čuvao među njezinim stranicama. Zato se kratko pomolio: »Gospodine, srce mi se slama. Volio bih dobiti ih natrag. Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja.« Nekoliko dana poslije Matt je na društvenim mrežama ugledao objavu da je njegova Biblija pronađena u ukradenom automobilu. Bila je ostavljena pokraj Biblije koju je vlasnica držala na suvozačevu sjedalu. Ono što se činilo nemogućim, postalo je stvarnost – Bog je uslišio njegovu molitvu.

U 6. poglavlju Druge knjige o Kraljevima (r. 1-7) čitamo o proroku Elizeju koji se našao u naizgled bezizlaznoj situaciji. On i skupina proročkih učenika sjekli su stabla uz Jordan kako bi sagradili veće mjesto za okupljanje. Dok je jedan od njih obarao stablo, željezna sjekira odletjela je u rijeku. »Joj, gospodaru!« povikao je. Sjekira nije bila njegova, posudio ju je! (r. 5) Pokazao je Elizeju mjesto gdje je pala, a prorok je odsjekao granu, bacio ju u vodu i učinio da željezo ispliva na površinu (r. 6). Tako je izgubljena sjekira vraćena vlasniku.

Nijedna naša briga nije premala da je ne bismo iznijeli pred Boga. Možemo mu se obratiti u svakoj životnoj okolnosti, a on često odgovara na potpuno neočekivani način.

– Nancy Gavilanes

Dragi Bože, hvala ti što ti mogu povjeriti svaku svoju brigu, znajući da ti je stalo do svega što mi je važno.