Bijel kao snijeg
Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega.
Izaija 1:18 (K. S.)
JEDNOGA dana kada sam sina vozila u školu počeo je padati snijeg. Meke su se pahulje spuštale ravnomjerno i brzo. Počeli smo voziti sporije i zatim stali. Jedino što nam je preostalo je strpljivo čekati i gledati kako se sve oko nas mijenja. Tamne plohe zemlje postale su bijele. Snijeg je ublažio oštre bridove građevina; prekrio je automobile i sva stabla oko nas.
Snijeg koji je padao podsjetio me je na jednu biblijsku istinu: baš kao što je snijeg prekrio sve oko nas, Božja milost prekriva naš grijeh. Ali milost ne samo da prekriva grijeh nego ga i briše. Bog je preko proroka Izaije molio Izraelce: »Hajde dakle da se pravdamo,… Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega« (r. 18). Kada je Bog to obećao, Njegov je narod imao velikih problema s grijehom. Zato im je Bog poručio: »Od pete do glave nema ništa zdravo na tebi – samo ubodi, modrice i svježe rane. Nije ih se iscijelilo, ni zavilo, ni uljem ublažilo« (r. 6). Ma koliko bio strašan njihov grijeh, Bog im je bio spreman oprostiti.
Za nas, Njegovu djecu, i danas vrijedi isto obećanje. Grijeh može okaljati naš život, ali kada ga priznamo i pokajemo se »imamo otkupljenje Njegovom krvlju, oproštenje grijeha po bogatstvu Njegove milosti« (Efežanima 1:7).
– Jennifer Benson Schuldt
Ma kako bio strašan naš grijeh, Kristova ga krv obriše.
Izaija 1:1-4,12-18
1 Viđenje Izaije, Amosova sina, što ga je gledao nad Judom i Jeruzalemom u dane kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije od Jude. 2 Čujte, nebesa! Slušaj, zemljo! Jer je Gospodin govorio: »Djecu odgojih i podigoh. Ali mi ona postadoše nevjerna. 3 Vol poznaje svoga gospodara i magarac jasle svoga gospodara. Samo Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije!« 4 Jao, pokoljenje grješno, narode krivnjom natovareni, leglo zlikovaca, djeco izrođena! Oni ostaviše Gospodina, pogrdiše Sveca Izraelova, okrenuše mu leđa.
12 Kad dolazite da se pokažete preda mnom: tko traži od vas da gazite moje trijemove? 13 Ne prinosite više nevrijednih žrtava! Kâd mi se gadi. Mjesec mlađak, subotu, poziv na svečani blagdan – ne podnosim: zločin i blagdan. 14 Duša mi mrzi vaše mlađake i blagdane. Oni su mi na teret. Dodijalo mi je podnositi ih. 15 I kad širite svoje ruke, zatvaram svoje oči od vas, i kad molite još toliko, ne slušam vas: ruke su vaše pune krvi. 16 Operite se! Očistite se! Uklonite svoja zla djela ispred mojih očiju! Prestanite činiti zlo! 17 Učite se činiti dobro! Težite za pravdom! Pomažite potlačenomu! Pribavite pravicu siroti! Branite udovicu! 18 »Dobro dakle, sudimo se!«, tako govori Gospodin. »I ako su vaši grijesi crveni kao skrlet, postat će bijeli kao vuna!