Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:15-20

Eto, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu se ime Emanuel, što znači »Bog s nama«.

Matej 1:23

ŠTALA? Kako neobično mjesto za rođenje Mesije! Njezini mirisi i zvukovi bili su prvo iskustvo našega Spasitelja. Možda je, kao i druga mala djeca, plakao jer se preplašio glasanja životinja i mnoštva ljudi koji su stajali uz Njegovu provizornu kolijevku. Ako je bilo tako, tada su to bile prve od brojnih suza koje je isplakao. Isus je iskusio gubitak, tugu, dvojbe koje je njegova obitelj imala u vezi s Njime. Vidio je i patnju svoje majke dok je gledala kako Ga muče i raspinju.

Sve to – i još mnogo toga – čekalo je dijete koje je pokušavalo zaspati te prve noći. Pa ipak, od samog je početka Isus bio »Bog s nama« (r. 23) i znao je što znači biti čovjekom. To je trajalo tri desetljeća i završilo je Njegovom smrću na križu.

Zbog ljubavi prema vama i meni Isus je postao čovjekom. To što je bio čovjekom omogućilo mu je poistovjetiti se s nama. Zato više nikada ne možemo reći da nas nitko ne razumije. Isus nas razumije. Neka ovoga Božića svjetlo koje je ušlo u svijet te noći rasvijetli najskrovitije kutke naše duše i dâ nam mir na zemlji o kome su anđeli govorili prije više od dvije tisuće godina.

– Randy Kilgore

Kako često mir nam treba, zašto zalud muke te?

Zašto brige ne bi svoje mi svom Bogu rekli sve.

Isus razumije.