Pročitajte: Prva Petrova poslanica 1:3-9

Da vaša prokušana vjera – mnogo dragocjenija od raspadljivoga zlata koje se kuša ognjem – bude na hvalu, slavu i čast, o objavljenju Isusa Krista.

1 Petrova 1:7

UVIJEK kada neopisive tragedije uzdrmaju živote ljudi, oni traže odgovore. Nedavno mi je žena kojoj je umrla kći rekla: »Nije mi jasno. Ne znam hoću li moći nastaviti vjerovati. Trudim se, ali ne mogu razumjeti Boga. Što sve to znači?« Na sve te dvojbe ne postoje jednostavni odgovori. No, za one koji su uzvjerovali u Krista, ima nade – bilo da uživaju u blagoslovima ili prolaze kroz veliku patnju.

Petar govori o tome u svojem prvom pismu. Oduševljeno veliča Boga koji »nas po svome velikom milosrđu preporodi za živu nadu« (r. 3). Ta nam nada može dati radost usred stradanja. Govori nam o njezinoj neuništivosti (r. 4). Zatim nam govorio o bolnoj stvarnosti jer ćemo možda biti ražalošćeni »različitim kušnjama« (r. 6). Oni koji su pretrpjeli gubitak mogu naći utjehu u Petrovim riječima da nam se to događa da naša »prokušana vjera – mnogo dragocjenija od raspadljivog zlata… bude na hvalu, slavu i čast, o objavljenju Isusa Krista« (r. 7).

Nevolje – koje se mogu činiti slučajnima i neizrecivima – u svjetlu tih riječi izgledaju drukčije. Usprkos nevoljama, snaga i ljepota našega spasenja jače sjaji zbog našega divnog Spasitelja. I možda je upravo to dovoljno svjetla da osoba u nevolji proživi još jedan dan.

– Dave Branon

Svjetlo našega spasenja vidi se i u najmračnijoj noći.