Godine su nebitne
Pročitajte: Prva posl. Korinćanima 12:12-26
12 Doista, kao što je jedno tijelo, ali ima mnogo udova, a svi udovi tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo, tako i Krist. 13 Jer jednim Duhom mi smo svi kršteni u jedno tijelo, bili Židovi bili Grci, robovi ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni. 14 Jer ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15 Ako reče noga: »Zato što nisam ruka, nisam od tijela«, zar zato nije od tijela? 16 I ako reče uho: »Zato što nisam oko, nisam od tijela«, zar zato nije od tijela? 17 Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio miris? 18 Ali eto Bog postavi udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19 A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? 20 A sad su mnogi udovi, ali jedno tijelo. 21 A oko ne može reći ruci: »Ne trebam te«; ili opet glava nogama: »Ne trebate mi.« 22 Nasuprot, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23 I s većim poštovanjem pazimo na one udove tijela koje smatramo manje uglednima. I svoje nepristojne udove pokrivamo s osobitom pristojnošću. 24 A naši pristojni udovi toga ne trebaju. Ali Bog je složio tijelo i slabijemu udu dao više časti, 25 da ne bude razdora u tijelu, da se udovi jednako brinu jedan za drugoga. 26 Ako pati jedan ud, s njim pate svi udovi; ili ako se slavi jedan ud, s njim se raduju svi udovi.
Ako pati jedan ud, s njim pate svi udovi.
1 Korinćanima 12:26
NAKON što je 50 godina radio u svojoj zubarskoj ordinaciji, Dave Bowman je namjeravao otići u mirovinu i malo usporiti. Šećerna bolest i operacija srca potvrdili su ispravnost te odluke. No nakon što je čuo o skupini mladih izbjeglica iz Sudana koji su trebali pomoć, donio je važnu odluku. Odlučio je pomagati petorici od njih.
Kada ih je bolje upoznao, saznao je da nikada nisu bili kod liječnika niti zubara. A onda je jednoga dana netko u crkvi spomenuo redak: »Ako pati jedan ud, s njim pate svi udovi« (r. 26). Taj mu se redak stalno vrzmao po glavi. Kršćani u Sudanu su patili jer su trebali liječničku pomoć i Dave je osjetio da ga Bog nuka da nešto poduzme. Ali što?
Usprkos dobi i lošem zdravlju, počeo je istraživati mogućnost da u Sudanu izgrade medicinski centar. Malo po malo, Bog je okupio ljude i sredstva, i 2008. je bolnica pod nazivom Memorial Christian Hospital primila prve bolesnike. Od tada je na stotine bolesnih i ozlijeđenih ljudi ondje liječeno.
Ta bolnica svjedoči o tome da je Bog zabrinut kada ljudi pate i često svoju brigu pokazuje kroz ljude poput nas – čak i onda kada mislimo da je naš posao dovršen.
– Julie Ackerman Link
O, naš silni Bože, s ljubavlju i vjerom
klanjamo se svi pred Tobom.
Uvijek Ti prebivaš tamo gdje se združe
srca da Ti služe.
Bog je zabrinut kada ljudi pate.