Pročitajte: Psalam 139:7-12

… noć je svijetla kao dan, tmina je za tebe kao svjetlo.

Psalam 139:12

NAŠ stari pas spava sklupčan u podnožju našega kreveta. To je njegovo mjesto posljednjih 13 godina.

Obično se tijekom noći ne pomiče i ne glasa, ali u posljednje nas vrijeme usred noći nježno dodiruje šapama. U početku smo mislili da želi ići van pa smo mu nastojali udovoljiti. A onda smo shvatili da samo želi znati da smo tu. Sada je gotovo gluh i slijep. Ne vidi u mraku i ne čuje pomičemo li se i dišemo li. Naravno, zbunjen je i traži sigurnost. Zato ispružim ruku i pogladim ga po glavi da bih ga uvjerio da nije sam. To je sve što želi znati. Okrene se jedanput ili dvaput, i ponovo zaspi.

»Kamo da odem od duha Tvojega?« (r. 7), David pita Boga. U tome nalazi veliku utjehu. »Ako uzmem krila zore i nastanim se moru na kraj, i ondje bi me ruka Tvoja pratila… Ali ni tmina Tebi nije tamna« (r. r. 9,10,12).

Izgubili ste se u tami? Tužni ste, preplašeni, nesigurni i obeshrabreni? Niste sigurni da je Bog tu? Za njega tmina nije tamna. Iako ga ne vidimo, On je nadohvat ruke. Obećao je: »Ne ću te ostaviti, niti ću te napustiti« (Hebrejima 13:5). Ispružite ruku prema Njemu. Tu je pokraj vas.

– David Roper

U prisutnost Tvoju dolazim,

tamu napuštam, svjetlo prihvaćam.

Tvoja krv pristup tronu mi otvara

sumnje nestaju, mir me ispunjava.

Tama nestaje u svjetlu Božje prisutnosti.