Proglasite slobodu
24. studenoga
Izaija 61:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Zaharija 2
1 Opet sam podigao svoje oči i gledao. Gle, bila su četiri roga. 2 Upitao sam anđela koji je govorio sa mnom: »Tko su ovi?« Odgovori mi: »To su rogovi što su razasuli Judu, Izraela i Jeruzalem.« 3 Tada mi dade Gospodin da vidim četiri kovača. 4 Upitao sam: »Čemu su došli ovi?« Odgovori mi: »Ono su rogovi što su razasuli Judu, tako da nijedan čovjek nije podigao glave. Sada su došli ovi da ih uplaše i da odbiju rogove narodima koji su podigli rog protiv Judine zemlje, da je razaspu.«
5 Opet sam podigao svoje oči i gledao. Gle, bio je čovjek u čijoj je ruci bilo mjeračko uže. 6 Upitao sam: »Kamo ideš?« Odgovori mi: »Hoću izmjeriti Jeruzalem i vidjeti kolika mu je širina i kolika mu je dužina.« 7 I gle, anđeo koji je govorio sa mnom iziđe, i drugi anđeo dođe mu ususret. 8 Ovaj mu reče: »Idi brzo i reci onome tamo mladome čovjeku: Jeruzalem će se naseliti kao otvoren grad zbog mnoštva ljudi i stoke u njemu. 9 Ja ću mu sam – govori Gospodin – biti ognjen zid uokolo i u njemu ću pokazati svoju slavu.«
10 »Ustanite, ustanite! Bježite iz sjeverne zemlje!«, govori Gospodin. »Jer sam vas razasuo u četiri nebeska vjetra«, govori Gospodin. 11 »Ustani, Sione, koji sjediš kod babilonske kćeri, spasi se!« 12 Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: »Za slavom poslao me je k neznabožačkim narodima, koji su vas oplijenili. Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u zjenicu mojega oka. 13 Jer evo, ja ću zamahnuti rukom na njih, da postanu plijen svojim slugama.« Tada će spoznati da me je poslao Gospodin nad vojskama.
14 »Raduj se i veseli se, sionska kćeri! Jer evo, ja dolazim i stanovat ću u tvojoj sredini«, govori Gospodin. 15 »I mnogi će narodi u onaj dan pristati uz Gospodina i pripadat će mojemu narodu, i ja ću stanovati u tvojoj sredini.« Tada ćeš spoznati da me je poslao k tebi Gospodin nad vojskama. 16 I Gospodin će zaposjesti Judu kao svoj dio na svetome tlu i opet će izabrati Jeruzalem. 17 Sav svijet neka bude tih pred Gospodinom! Jer on ustaje iz svojega svetog stana.
Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u zjenicu mojega oka.
Zaharija 2:12
KĆI moje prijateljice dobila je napadaj pa su vozilom hitne pomoći odjurili u bolnicu. Srce joj je snažno lupalo dok se molila za njezin život. Iznova ju je preplavila snažna ljubav dok je u ruci držala njezine sičušne prstiće. Sjetila se koliko više Gospodin nas voli. Mi smo zjenica Njegova oka.
Prorok Zaharija rabi ovu frazu obraćajući se narodu Božjem koji se vratio u Jeruzalem iz izgnanstva u Babilonu. Poziva ih da se pokaju, iznova sagrade Hram i obnove svoju ljubav prema Bogu. Bog jako voli svoj narod, zato su oni zjenica Njegova oka.
Poznavatelji hebrejskog jezika smatraju da ta fraza iz 2. poglavlja Zaharije znači nečiji odraz u zjenici oka nekoga drugog. A riječ »zjenica« rabi jer je to nešto okruglo što viđamo svakoga dana. Budući da su oči dragocjene i osjetljive, trebaju zaštitu i upravo tako Bog želi voljeti i zaštititi svoj narod – držeći ga blizu svojega srca.
Gospodin koji prebiva među nama izlijeva svoju ljubav na nas – začudo, i više od brižne majke koja čini sve što može za svoje bolesno dijete. Mi smo zjenica Božjega oka, Njegovi ljubljeni.
Amy Boucher Pye
U srcu nam nek je radost i zahvalnost vječita,
jer nas Otac naš na nebu svojom djecom naziva.
Roditeljska ljubav prema djetetu odraz je Očeve ljubavi prema nama.
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga