Pročitajte: Djela apostolska 2:42-47

Bili su jednodušni i svaki dan su se okupljali u Hramu, a po kućama su lomili kruh.

Djela ap. 2:46

KADA razmišljamo o kameleonu, vjerojatno nam prvo padne na pamet njegova sposobnost mijenjanja boje prema okruženju u kojem se nalazi. No taj gušter ima još jednu zanimljivu karakteristiku. U nekoliko navrata sam ga gledao kako hoda po stazi i pitao se kako uopće stigne do cilja. Nevoljko, kameleon ispruži jednu nogu, čini se kao da se predomislio, pokušava ponovo i tada pažljivo spušta nogu kao da se boji da će tlo pod njim propasti.

Zbog toga sam se nasmijao kada sam od nekoga čuo: »Nemoj biti član crkve nalik kameleonu koji kaže: ‘Danas idem u crkvu; ne, ići ću sljedećeg tjedna; ne, bolje da pričekam još malo!’«

»Dom Gospodnji« u Jeruzalemu je za kralja Davida bilo mjesto štovanja i on nije ni najmanje nalikovao »vjerniku kameleonu«. Naprotiv, radovao se s onima koji su govorili: »Hajdemo u Dom Gospodnji« (Psalam 122:1). To se odnosilo i na vjernike prvoga stoljeća. »Bili su postojani u nauku apostola, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama (…) i svaki dan su se okupljali u Hramu« (Djela ap. 2:42,46).

Kolika je radost kada smo ujedinjeni u štovanju i zajedništvu! Moliti se i štovati zajedno bitno je za naš duhovni rast i jedinstvo vjernika.

Lawrence Darmani

Zajedničko štovanje daje nam jakost i radost.