Duhovna stvarnost

Božji način

by · Published · Updated

20 travanj 2016Pročitajte: Knjiga Brojeva 7:1-9

1 Kada je Mojsije bio dovršio i podigao sveto Prebivalište, i kad ga je bio pomazao i posvetio sa svim njegovim posuđem, kad je bio pomazao i posvetio i žrtvenik sa svim njegovim posuđem, 2 tada knezovi sinova Izraelovih, poglavari pojedinih obitelji, to jest knezovi nad plemenima, koji su bili ispitivali brojenje, donesoše svoje darove. 3 Dovedoše kao prilog za Gospodina šest kola pokrivenih i dvanaest volova. Na dva kneza dođoše po jedna kola i na svakoga po jedan vol. Dovedoše ih pred sveto Prebivalište. 4 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: 5 »Uzmi to od njih! To treba za radove na Šatoru svjedočanstva. Razdijeli to levitima, svakomu prema njegovoj službi!« 6 I uze Mojsije kola i volove, i preda ih levitima: 7 dvoja kola i četiri vola preda sinovima Geršonovim prema njihovoj službi. 8 Četvora kola i osam volova preda sinovima Merarijevim prema njihovoj službi, što su je imali učiniti pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona. 9 Sinovima Kehatovim ne dade ništa, jer im je posao bio opraviti svete stvari što su ih morali nositi na ramenu.

… jer im je posao bio… svete stvari… nositi na ramenu.

Brojevi 7:9

STVARNO smo trebali Božje vodstvo. Kada su nas pitali možemo li na tri mjeseca udomiti dvoje male djece, znali smo da odlučjemo o njihovoj budućnosti. Uz troje vlastite starije djece, postati zamjenskim roditeljima predškolcima nije se baš uklapalo u naše planove. Broj djece bi se gotovo udvostručio, a to je značilo dodatni napor.

Tada smo u knjižici za dnevnu pobožnost pročitali razmišljanje misionarke Amy Carmichael o malo poznatim redcima 7. poglavlja Knjige Brojeva. »Pitam se kako su se osjećali Kehatovi sinovi? Drugi svećenici su dobili volovska kola da dijelove Svetišta prevoze po kamenitim stazama i pustinjskom pijesku. A Kehatovi sinovi su ‘svete stvari’ morali nositi na ramenima. Jesu li u sebi negodovali? Možda! Ali Bog zna da su neke stvari suviše dragocjene da ih prevozimo volovskim kolima i tada od nas traži da ih nosimo na ramenima.«

Znali smo da je to odgovor nama. Često smo razmišljali o tome da pomažemo nekom djetetu u nerazvijenom dijelu svijeta, ali nismo to učinili. Bio bi to lakši način, s volovskim kolima. A dobili smo dvoje djece koje je trebalo »nositi na ramenima« jer su bili dragocjeni Bogu. Bog ima različite planove za svakoga od nas. Možda osjećamo da drugi imaju lakšu ili prestižniju zadaću od nas. Ali ako nas je naš nebeski Otac osobno odabrao za neku zadaću, tko smo mi da šapćemo: »Ja to ne mogu!«

Marion Stroud

Bog treba obične ljude da izvrše Njegov neobičan plan.