Duhovna stvarnost

Ambasadori ljubavi

by · Published · Updated

12 svibanj 2016Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 3:9-21

9 Nikodem upita: »Kako to može biti?« 10 Isus mu odgovori: »Ti si učitelj u Izraelu i to ne razumiješ? 11 Zaista, zaista kažem ti: Mi govorimo što znamo i svjedočimo što vidjesmo; ali vi ne primate našega svjedočanstva. 12 Ako ne vjerujete kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete vjerovati kad vam govorim o nebeskim? 13 Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji siđe s neba: Sin čovječji. 14 Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako treba biti podignut i Sin Čovječji, 15 da svaki koji vjeruje u njega ima vječni život. 16 Jer je Bog tako ljubio svijet da je predao svojega jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život. 17 Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet zato da osudi svijet, nego da se svijet po njemu spasi. 18 Tko vjeruje u njega, ne će biti suđen; tko ne vjeruje, taj je već osuđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega. 19 A sud stoji u ovom: Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo; jer su njihova djela bila zla. 20 Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da ne dođu na vidjelo njegova djela. 21 A tko čini istinu, dolazi k svjetlu da se vide njegova djela, jer su učinjena u Bogu.«

Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet zato da osudi svijet, nego da se svijet po Njemu spasi.

Ivan 3:17

DOK sam radio kao kapelan, neki su me ljudi molili da im pružim dodatnu duhovnu pomoć. Rado sam to činio, no priznajem da sam pritom često više učio nego pomagao. To se pokazalo bolno istinitim kada mi je jedan iskreni mladi kršćanin rezignirano rekao: »Mislim da više neću čitati Bibliju. Što više čitam o tome što Bog očekuje od mene, to sam kritičniji prema drugima koji ne izvršavaju to što piše.«

Istog mi je trenutka bilo jasno da sam djelomično i sam za to kriv. Jedna od prvih stvari koje sam govorio novoobraćenicima bila je što više ne bi smjeli činiti. Drugim riječima, umjesto da im govorim o Božjoj ljubavi i prepustim Duhu Svetome da ih mijenja, ja sam ih poticao »da se ponašaju poput vjernika«. Sada sve više cijenim 16. i 17. redak Evanđelja po Ivanu. Nakon Isusova poziva da vjerujemo u Njega, slijede ove riječi: »Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet zato da osudi svijet, nego da se svijet po Njemu spasi« (r. 17).

Isus nije došao da nas osudi. No kada sam novoobraćenim kršćanima dao popis onoga što smiju, a što ne smiju činiti, učio sam ih da osuđuju sebe, što je dovelo do toga da osuđuju druge. Umjesto da smo zagovaratelji osuđivanja, trebali bismo biti ambasadori Božje ljubavi i milosti.

Randy Kilgore

Ako Isus nije došao da osudi svijet, onda to vjerojatno nije ni naša zadaća.