Duhovna stvarnost

Snaga umornima

by · Published · Updated

03 lipanjPročitajte: Izaija 40:27-31

27 Što govoriš, dakle, Jakove,
kažeš, Izraele:
»Skrivena je moja sudbina Gospodinu,
pravica se moja izmiče mojemu Bogu.«
28 Ne znaš li,
ne čuješ li?
Vječni Bog jest Gospodin,
stvoritelj zemaljskih krajeva.
On se ne umara, on ne malakše,
nedohvatna je njegova razboritost.
29 On daje snagu umornome,
daje jakost slabome.
30 I mladići se umaraju i malakšu,
mladi ljudi padaju.
31 Ali koji se uzdaju u Gospodina,
crpe novu snagu,
krila im rastu kao orlovima.
Trče, i ne umaraju se.
Hode, i ne malakšu.

Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima.

Izaija 40:31

JEDNOGA lijepog sunčanog dana šetao sam parkom. Osjećao sam se duhovno umornim. Nije me mučila smo jedna stvar; činilo se da me muči sve. Htio sam predahnuti pa sam sjeo na obližnju klupu. Na njoj sam ugledao pričvršćenu malu pločicu u znak sjećanja na »privrženog supruga, oca, brata i prijatelja«. Na pločici su bile i ove riječi: »Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu« (Izaija 40:31).

Te su mi poznate riječi došle kao Božji osobni dodir. Umor – tjelesni, duševni ili duhovni – doživljavamo svi. Izaija nas podsjeća da iako se mi umaramo, Gospodin, vječni Bog, Stvoritelj svijeta »se ne umara, On ne malakše« (r. 28). Skloni smo zaboraviti da u svakoj situaciji Bog »daje snagu umornome, daje jakost slabome« (r. 29).

Kako se danas osjećate? Ako ste zbog umora zaboravili Božju prisutnost i moć, zastanite i sjetite se Njegova obećanja. »Ali koji se uzda u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima« (r. 31). Ovdje. Sada. Baš tu gdje jeste.

David McCasland

Ako klonem ikada, ruku svoju pruži mi,

svojom ljubavlju me tada podigni, korak mi učvrsti.

Kada ste umorni od životnih nedaća, nađite snagu u Gospodinu.