Duhovna stvarnost

Slavljenje u mraku

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 26:17-30

17 U prvi dan beskvasnih kruhova pristupiše učenici k Isusu i upitaše: »Gdje da ti pripravimo Vazam za blagovanje?« 18 On odgovori: »Idite u grad k jednom čovjeku i recite mu: Učitelj poručuje: Vrijeme je moje blizu; kod tebe ću održati Vazam sa svojim učenicima.« 19 Učenici učiniše kako im je Isus naložio i pripraviše Vazam.
20 Kad bi uvečer, sjede za stol s dvanaestoricom. 21 Dok su jeli, reče: »Zaista, kažem vam: Jedan između vas će me izdati.« 22 To ih vrlo ožalosti pa su ga jedan za drugim pitali: »Da nisam ja, Gospodine?« 23 On odgovori: »Koji umače sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 24 Sin Čovječji ide, istina, kao što je pisano za njega, ali teško čovjeku koji izda Sina Čovječjega! Bolje bi mu bilo da se nije rodio.« 25 Tada upita Juda, njegov izdajnik: »Jesam li ja, učitelju?« On odgovori: »Ti si rekao!«
26 Dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov, razlomi kruh i dade ga svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje.« 27 Tada uze kalež, zahvali i pruži ga učenicima i reče: »Pijte svi iz njega, 28 jer je ovo moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za mnoge, na oproštenje grijeha. 29 Ali vam kažem: Odsad ne ću više piti od ovoga trsova roda do onog dana kad ga budem pio s vama novoga, u kraljevstvu svojega Oca.«
30 Tada otpjevaše hvalospjeve i izađoše na Maslinsku goru.

Po Njemu dakle prinosimo svagda Bogu zahvalnu žrtvu, to jest plod usana koje slave Njegovo ime!

Hebrejima 13:15

IAKO je mojem prijatelju Mickeyju prijetila sljepoća, rekao mi je: »I dalje ću slaviti Boga svakoga dana, jer je tako mnogo učinio za mene.«

Isus je Mickeyju i nama dao savršeni razlog da ga vječno slavimo. U 26. poglavlju Evanđelja po Mateju piše da je Isus blagovao pashalnu večeru sa svojim učenicima noć prije raspeća. U 30. retku čitamo kako je večera završila: »Tada otpjevaše hvalospjeve i zađoše na Maslinsku goru.«

Te noći nisu pjevali bilo koji psalam – bila je to pjesma slavljenja. Tisućljećima su Židovi na Pashu pjevali pashalne psalme pod nazivom Hallel (hallel je hebrejska riječ za hvalospjev). Posljednja od tih molitava i pjesama hvale, koje se nalaze u psalmima 113. – 118., veliča Boga koji je postao naš Spasitelj (118:21). On je odbačeni kamen koji je postao zaglavni kamen (r. 22) i Onaj »koji dolazi u ime Gospodnje!« (r. 26) Mogli su pjevati i: »Ovo je dan što ga učini Gospod. Radujmo se i veselimo se u njemu!« (r. 24)

I dok je Isus pjevao sa svojim učenicima te pashalne večeri, dao nam je krajnji razlog da podignemo pogled iznad neposrednih okolnosti. Poveo nas je u slavljenju Božje ljubavi i vjernosti.

– James Banks

Slavljenje Boga pomaže nam da se sjetimo Njegove dobrote koja nikada ne prestaje.