Teret čekanja
Pročitajte: Psalam 90
Čovjeka Božjega.
Gospodine, ti si nam bio Prebivalište
kroz pokoljenja i pokoljenja!
2 Prije nego postadoše gore,
i prije nego si sazdao zemlju i svijet,
od vijeka do vijeka ti jesi, Bože!
3 Ti vraćaš čovjeka u prah govoreći:
»Vratite se, sinovi čovječji!«
4 Jer u tvojim je očima tisuća godina
kao jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.
5 Odnosiš ih kao san koji ujutro nestaje,
kao mlada trava su koja prolazi:
6 ujutro procvate i ozeleni;
navečer se kosi i suši.
7 Doista, nestaje nas od tvojega gnjeva,
i prestrašeni smo od srdžbe tvoje.
8 Stavio si naše krivnje pred sebe,
naše tajne krivnje na svjetlost svojega lica.
9 Da, svi naši dani nestaju u tvom gnjevu,
naše godine iščezavaju kao uzdah.
10 Vrijeme našega života traje sedamdeset,
a ako smo snažni i osamdeset godina,
a većina od njih muka je i žalost
jer brzo prolaze i mi odlijećemo odavde.
11 Tko poznaje silu tvojega gnjeva
i tvoju srdžbu da bi te se bojao?
12 Nauči nas dane naše brojiti
da dobijemo mudro srce!
13 Vrati se, Gospode! Dokle ćeš tako?
Smiluj se svojim slugama!
14 Okrijepi nas ujutro svojom dobrotom
da se radujemo i veselimo u sve svoje dane!
15 Obraduj nas za one dane kad si nas ponizio,
za godine kad smo gledali nesreću!
16 Neka se pokaže na tvojim slugama tvoje djelo,
tvoja slava na njihovoj djeci!
17 Neka bude nad nama dobrota Gospodina, Boga našega!
Nek nam uspije djelo naših ruku!
Djelo naših ruku nek nam uspije!
Nauči nas dane naše brojitida dobijemo mudro srce!
Psalam 90:12
TIJEKOM posljednjih nekoliko godina dva člana moje obitelji suočila su se s po život opasnim bolestima. Za mene je najteži dio bila stalna neizvjesnot. Uvijek nestrpljivo iščekujem što će reći liječnik, ali stvari nisu uvijek tako jednostavne. Umjesto jasnog odgovora često traže da čekamo.
Teško je nositi teret neizvjesnoti, uvijek se pitati kakav će biti sljedeći nalaz. Imamo li tjedne, mjesece, godine ili desetljeća prije nego što nas smrti rastavi? No, bez obzira na bolesti i dijagnoze, svatko od nas jednog će dana umrijeti – bolest kao što je karcinom samo našu smrtnost stavlja u prvi plan umjesto da ostane skrivena negdje duboko u nama.
Suočena sa svime što me podsjeća na smrtnost, često u molitvi ponavljam riječi jedne Mojsijeve molitve. Iako u 90. psalmu čitamo da je naš život kao trava koja prolazi, kosi i suši se (r. r. 5,6), imamo vječno Prebivalište s Bogom (r. 1). Poput Mojsija i mi možemo moliti Boga: »Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce« (r. 12, K. S.) i svoj kratki život učiniti plodonosnim čineći ono što prostavlja Boga (r. 17). Na kraju, psalam nas podsjeća da ne polažemo nadu u dijagnoze liječnika, nego u Boga koji je »od vijeka do vijeka« (r. 2).
– Amy Peterson
Možemo se suočiti sa stvarnošću vlastite smrtnosti jer se pouzdajemo u Boga.