Pročitajte: Poslanica Filipljanima 1:21-26

Imam želju umrijeti i biti s Kristom, što bi bilo mnogo bolje. Ali ostati u tijelu potrebnije je zbog vas.

Filipljanima 1:23,24

STARIJA je žena po imenu Violet sjedila na krevetu u ambulanti na Jamajci. Razveselila se kada ju je posjetila skupina tinejdžera. Vruć, ljepljiv podnevni zrak bez pitanja je ušao u prostoriju, ali ona nije prigovarala. Umjesto toga nastojala se sjetiti pjesme koju bi mogla zapjevati. Lice joj je ozario široki osmjeh i zapjevala je: »Ja trčim, preskakujem, skačem, slavim Gospodina!« Dok je pjevala, pomicala je ruke naprijed natrag kao da trči. Onima oko nje potekle su suze jer je Violet bila bez obje noge. Rekla je: »Isus me voli, a na nebu ću imati noge s kojima ću trčati« i nastavila pjevati.

Violetina radost i željno iščekivanje neba unijeli su život Pavlovim riječima u 1. poglavlju Poslanice Filipljanima, u kojemu govori o životu i smrti. »A ako mi život u tijelu donosi plodno djelovanje, tada ne znam što da izaberem«, rekao je. »Jer sam pritisnut s obje strane: imam želju umrijeti i biti s Kristom, što bi bilo mnogo bolje« (r. r. 22,23).

Svi se suočavamo s trenucima zbog kojih čeznemo za odmorom u nebu. No, kao što je Violet pokazala radost usprkos trenutačnim okolnostima, i mi možemo nastaviti »trčati, preskakivati, skakati, slaviti Gospodina« – zbog izobilja koje nam daje ovdje i zbog neizmjerne radosti koja nas čeka gore.

– Dave Branon

Kad nam Bog da novi početak, nalazimo radost koja nikada ne prestaje.