Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Luki 18:9-14
Bože, budi milostiv meni grješniku!
Luka 18:13
KADA sam se požalila da moju prijateljicu njezini odabiri vode sve dublje u grijeh i kako njezini postupci djeluju na mene, žena s kojom sam se molila blago je spustila svoju ruku na moju. »Hajde da se pomolimo za sve nas«, rekla je.
Namrštila sam se. »Sve nas?« »Da, no nisi li upravo ti ta koja uvijek kaže da je Isus naše mjerilo svetosti i da ne smijemo uspoređivati svoj grijeh s grijesima drugih«, rekla je.
»Ta istina boli,« rekla sam, »ali u pravu si. Moje osuđivanje i duhovni ponos nisu ni bolji ni lošiji od njezinih grijeha.«
»I time što razgovaramo o njoj, mi ogovaramo. Dakle – griješimo.« Oborila sam glavu. »Molim te, moli se za nas.«
U 18. poglavlju Evanđelja po Luki Isus je ispričao prispodobu o dvojici muškaraca koji su došli u Hram da se mole. No svaki se molio drukčije (r. r. 9-14). Poput Farizeja i mi možemo biti uhvaćeni u zamku uspoređivanja s drugim ljudima. Možemo se hvalisati (r. r. 11,12) i živjeti kao da imamo pravo suditi, i odgovornost ili moć mijenjati druge.
No ako je Isus naš uzor svetosti i ako smo osobno iskusili Njegovu dobrotu, kao carinik, naša je žudnja za Božjom milošću veća (r. 13). Kada iskusimo Gospodinovo smilovanje i oprost, bit ćemo zauvijek promijenjeni i opunomoćeni očekivati i iskazivati milosrđe, a ne osudu.
– Xochitl Dixon
Kada uvidimo dubinu svoje potrebe za milosrđem, spremnije ćemo ga iskazivati drugima.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga