Pogledajte oblake
Pročitajte: Job 37:1-16
glasno kuca na svojemu mjestu.
2 Slušaj! Slušaj kako tutnji njegov grom!
Kako se ori iz njegovih usta!
3 Pušta da sijeva pod čitavim nebom
njegova munja do nakraj zemlje.
4 Za njom riče grom, glasno se ori njegov jaki glas;
on ga ne prigušuje; čuje se njegov zov.
5 Silan je Bog u buri; čini velike stvari;
mi to ne shvaćamo.
6 Tada govori snijegu: »Padaj na zemlju!«
Tako i daždu i njegovim silnim prolomima oblaka.
7 Tako prisili ruku svih ljudi na počinak,
da svi ljudi upoznaju njegovo djelovanje.
8 Tada se zvijer uvlači u svoju jamu
i liježe u svojim pećinama.
9 Tada se prolomi bura iz svojega mjesta,
i sa sjevera dođe studen.
10 Od daha Božjega topi se led,
široke rijeke otiskuju se u dolinu.
11 Ali već svjetlost potjera oblake,
i sjajno svjetlo prodre kroz oblake.
12 I on opet hoda uokolo, sad ovamo-sad onamo,
po svojoj odluci, da oni izvrše sve
što im nalaže na zemlji,
13 kad ih šalje bilo na kaznu za njegovu zemlju,
bilo na dobročinstvo.
14 Čuj to, Jobe, stani,
promatraj sjajna djela Božja!
15 Znaš li kako to Bog uredi
da u oblacima zasja svjetlost munja?
16 Razumiješ li kako vise oblaci,
čudesna djela Sveznajućega?
Razumiješ li kako vise oblaci, čudesna djela Sveznajućega?
Job 37:16
JEDNOGA dana prije mnogo godina moji sinovi i ja ležali smo na leđima u dvorištu promatrajući oblake kako prolaze. »Tata,« pitao je jedan od njih, »zašto oblaci lebde?« »Pa, sine,« počeo sam, s namjerom da mu pokažem prednost svojega golemog znanja, ali onda sam zašutio. »Ne znam,« priznao sam, »ali saznat ću za tebe.«
Odgovor je, saznao sam, da zgusnuta vlaga koju privlači sila teža dolazi u dodir s toplinom koja se diže sa zemlje. Pritom se vlaga pretvara u paru i diže u zrak. To je prirodno objašnjenje te pojave.
Ali prirodna objašnjenja nisu konačni odgovori. Oblaci lebde zato što je Bog u svojoj mudrosti tako ustrojio prirodne zakone da oni otkrivaju »čudesna djela Sveznajućega« (r. 16). Zbog toga oblake možemo smatrati simbolom – vanjskim i vidljivim znakom Božje dobrote i milosti u stvaranju.
I zato kada jednoga dana nađete vremena da pogledate koje oblike možete prepoznati kada gledate oblake, zapamtite ovo: Onaj koji je stvorio svu tu ljepotu koja nas okružuje čini da oblaci lebde u zraku. On to čini kako bismo mu iskazali divljenje i obožavanje. Nebeski svod – čak i oblaci poput kumulusa, stratusa i cirusa – objavljuju slavu Božju.
– David Roper
Sve stvoreno u sebi ima nešto što upućuje na Stvoritelja.