Nemojte trčati sami
Pročitajte: Knjiga Izlaska 17:8-13
Zato dakle i mi, imajući oko sebe toliki oblak svjedokâ … s ustrajnošću trčimo u borbu koja nam je određena.
Hebrejima 12:1
MOJ je muž Jack bio na 40-om od 42 kilometra dugom maratonu kada mu je ponestalo snage.
To je bilo njegovo prvo natjecanje. Trčao je sam. Nakon što se zaustavio da popije vodu na odmorištu, bio je iscrpljen i sjeo je na travu uz trkaču stazu. Minute su prolazile, a on nije mogao ustati. Odlučio je odustati kada su naišle dvije sredovječne učiteljice iz Kentuckyja. Iako ga nisu poznavale, primijetile su Jacka i pitale želi li trčati s njima. Odjednom je otkrio da mu se snaga obnovila. Ustao je i u pratnji dviju žena završio utrku.
Te žene koje su ohrabrile Jacka podsjetile su me na Arona i Hura, dvojicu prijatelja koji su pomogli Mojsiju, vođi Izraelskog naroda, u presudnom trenutku (Izlazak 17:8-13). Amalečani su napali Izraelce i Izraelci su pobjeđivali samo »dok je Mojsije držao uvis svoje ruke« (r. 11). Kada se Mojsije umorio, Aron i Hur stali su svaki s jedne strane i podupirali njegove ruke sve do »sunčeva zalaska« (r. 12).
Slijediti Boga nije solistički nastup. On nas nije stvorio da životnu utrku trčimo sami. Prijatelji nam mogu pomoći da ne posustanemo radeći ono na što nas je Bog pozvao.
Bože, hvala ti za one koji me potiču da te i dalje slijedim. Pomozi mi da i ja budem potpora drugima.
– Amy Peterson
Prijatelji nam pomažu da nastavimo sljediti Boga.