Duhovna stvarnost

Najbolji dio

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 73:21-28

21 Kad je gorčina izjedala moje srce
i bol probadala moje bubrege,
22 bio sam bezumnik i ne shvaćah,
kao živinče bez razbora bijah pred tobom.

23 A ipak ostadoh stalno kod tebe,
prihvatio si me za desnu ruku.
24 Vodiš me po svome naumu
i potom ćeš me prihvatiti u slavu.
25 A što imam u nebu osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa me više ne veseli na zemlji!
26 I kad malakše tijelo i srce moje,
utvrda i baština moga srca je Bog dovijeka.
27 Jer gle, koji se udaljuju od tebe, idu u propast;
tko ti je god nevjeran, ti istrebljuješ.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini;
uzdanje svoje u Gospodina sam stavio,
Gospoda moga, da pripovijedam sva tvoja djela.

… u svemu i u sve sam se uputio: biti sit i gladovati, obilovati i oskudijevati.

Filipljanima 4:12

»NJEGOV je komad veći od mojega!«

Kad sam bio dječak moja braća i ja često smo se prepirali zbog veličine komada pite koju bi nam mama dala nakon ručka. Jednog je dana tata, podignute obrve, promatrao naše natezanje, nasmiješio se mami, pružio joj tanjur i rekao: »Molim te, daj mi komad velik kao tvoje srce.« Ostali samo bez riječi, a mama se nasmijala i dala mu najveći komad.

Usredotočimo li se na ono što imaju drugi, ljubomora je gotovo neizbježna. Pa ipak, Božja riječ usmjerava naš pogled na nešto što je vrjednije od ovozemaljskih dobara. Psalmist piše: »Dio je moj Gospod, rekoh, čuvat ću riječi Tvoje. Molim lice Tvoje iz svega srca« (Psalam 119:57,58). Nadahnut Duhom Svetim, pisac svjedoči istinu da ništa nije važnije od bliskosti s Bogom.

Možemo li dobiti išta bolje i veće od našega voljenog i svemogućeg Stvoritelja? Ništa se na svijetu ne može usporediti s Njime i ništa nam Ga ne može oduzeti. Ljudske su čežnje skupa ispraznost; možete imati »sve« na svijetu i još uvijek biti nesretni. No, kada je Bog izvor naše sreće, tada smo doista zadovoljni. Postoji mjesto u nama koje samo Bog može ispuniti. Jedino On može dati mir koji zadovoljava potrebe našeg srca.

– James Banke

Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi. – Sv. Augustin