Kod kuće za Božić
Pročitajte: Knjiga Postanka 28:10-17
12 I usnu: Ljestve stajale na zemlji, što su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli Božji hodili na njima gore i dolje. 13 Gore nad njima stajao je Gospodin i govorio: »Ja sam Gospodin, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim. 14 Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji. Prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti ćeš se raširiti. U tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji. 15 Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamo god pođeš. I opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te ne ću ostaviti dok ne izvršim što ti obećah.«
16 I Jakov se probudi od sna i povika: »Zaista, Gospodin je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!« 17 Pun strahopoštovanja primijeti: »Kako je časno ovo mjesto! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!«
I opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te ne ću ostaviti dok ne izvršim što ti obećah.
Postanak 28:15
JEDNE me je godine Božić zatekao u mjestu koje mnogi od mojih prijatelja nisu mogli ni pronaći na zemljopisnoj karti. Dok sam se s gradilišta vraćao u svoju sobu, zapuhnuo me je hladan vjetar s Crnoga mora. Nedostajao mi je dom.
Kada sam došao do svoje sobe, otvorio sam vrata i ugledao nešto čarobno. Moj je kreativni sustanar završio svoj najnoviji projekt – skoro pola metra visoki keramički bor koji je osvjetljavao našu mračnu sobu svjetlucavim šarenim točkicama. Iako samo na trenutak, opet sam bio kod kuće!
Dok je bježao od svojega brata Ezava, Jakov se zatekao na nepoznatome i pustome mjestu. Zaspao je na tvrdome tlu i u snu susreo Boga. I Bog mu je obećao dom. »Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim (…) U tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji« (r. r. 13,14), rekao mu je. Od Jakova će, naravno, poteći obećani Mesija, Onaj koji je napustio svoj dom da nas privuče k sebi. »Opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam Ja« (Ivan 14:3), rekao je Isus svojim učenicima.
Te prosinačke noći sjedio sam u mraku svoje sobe i netremice gledao božićno drvce. I, naravno, pomislio sam na Svjetlo koje je sišlo na svijet da nam pokaže put kući.
– Tim Gustafson
Dom nije mjesto na zemljopisnoj karti, to je mjesto gdje pripadamo. Bog nam daje to mjesto.