»Ono što ostaje u oku«
Pročitajte: Psalam 104:24-35
Sve si ih mudro stvorio;
zemlja je puna tvojih stvorenja.
25 Tu je more, veliko i prostrano;
u njemu vrve sitne i velike životinje bez broja.
26 Onuda plove lađe i Levijatan
kojega si načinio da se igra po njemu.
27 Svi iščekuju
da ih ti na vrijeme nahraniš.
28 Daješ li im, oni sabiru,
otvoriš li svoju ruku, nasite se dobrima.
29 A odvratiš li svoje lice, preplaše se;
uzmeš li im dah, umiru, i opet se u prah vraćaju.
30 Ako svoj dah pošalješ, stvoreni su;
i tako obnavljaš lice zemlji.
31 Nek dovijeka traje slava Gospodnja!
Nek se veseli Gospod u svojim djelima.
32 On koji pogleda na zemlju i ona se trese;
dotakne se gora i one se zadime.
33 Pjevat ću Gospodu dok sam živ;
slavit ću svojega Boga dokle god postojim.
34 Nek mu se svidi moja pjesma!
Ja ću se radovati u Gospodu.
35 Nek grješnici iščeznu sa zemlje
i bezbožnika nek više ne bude.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospoda. Aleluja!
Kako su brojna tvoja djela, Gospode!
Psalam 104:24
KOLIBRIĆ, hummingbird na engleskom jeziku dobio je ime po zvuku (hmm) koji proizvodi brzim lepršanjem krila. U drugim jezicima poznat je kao ptica »koja ljubi cvijet« (portugalskom) ili »leteći dragulj« (španjolskom). Jedan od meni najdražih imena te malene ptice je biulu, »ono što ostaje u oku« (na jeziku meksičkih Zapoteca). Drugim riječima, jednom kad vidite kolibrića, nikada to nećete zaboraviti.
Gilbert K. Chesterton napisao je da svijetu nikada neće uzmanjkati zapanjujućih stvari (čudesa), ali bez sposobnosti da im se divi, čovjek ne može vidjeti svijet oko sebe. Kolibrići su jedno od tih čuda. Zašto su ta stvorenja toliko očaravajuća? Možda zato što su malena (u prosjeku 5 do 7 centimetra) ili zato što mašu krilima 50 do 200 puta u sekundi.
Nismo sigurni tko je napisao 104. psalam, ali psalmist je sigurno očaran ljepotom prirode. Nakon što je opisao mnoga od tih čuda prirode, poput libanonskih cedrova i divljih magaraca, on pjeva: »Nek dovijeka traje slava Gospodnja!« (r. 31) Zatim se moli: »Nek Mu se svidi moja pjesma!« (r. 34)
U prirodi ima mnogo toga što »može ostati u oko« zbog ljepote i savršenosti. Kako možemo razmišljati o tome i ugoditi Bogu? Možemo promatrati, radovati se i zahvaljivati Bogu dok razmišljamo o Njegovim djelima, i uvijek im se iznova diviti.
– Keila Ochoa
Divljenje vodi k zahvalnosti.