Pročitajte: Habakuk 3:17-19

Ali ja ću se radovati u Gospodinu, veselit ću se u Bogu svojega spasenja.

Habakuk 3:18

SKLONA sam pesimizmu pa nije čudo da brzo dolazim do negativnih zaključaka o tome što me čeka u životu. Ako mi na poslu neki projekt ne uspije, odmah zaključujem da niti drugi projekti neće uspjeti – i onda kada uopće nisu povezani. Vjerojatno se više nikada neću moći sagnuti i dotaknuti nožne prste. I jadna ja, loša sam majka koja ne može ništa učiniti kako treba. Poraz na jednome području nepotrebno utječe na moje osjećaje o svemu ostalome.

Zato mogu zamisliti kako je prorok Habakuk reagirao na to što mu je Bog pokazao. Imao je pravo biti očajan nakon što je vidio nevolje koje predstoje Božjem narodu; duge i teške godine. Neće biti smokava, grožđa i maslina, mesa i svega nužnog za život. Njegove su me riječi potištile. Sve je izgledalo beznadno, a onda me je prodrmao riječju od samo tri slova: ali. »Ali ja ću se radovati u Gospodinu« (r. 18). Usprkos svim teškoćama koje je očekivao, Habakuk je pronašao razlog za radost jednostavno zbog toga tko Bog jest.

Dok smo mi često skloni preuveličavanju svojih problema, Habakuk je uistinu bio suočen s velikim nevoljama. Ako je on u tim trenucima imao snage slaviti Boga, možda možemo i mi. Kada potonemo u dubine očaja, možemo podići pogled prema Bogu koji nas podiže.

– Kirsten Holmberg

Bog je razlog naše radosti usred očaja.