Olovka koja šuti
A plod pravde siju u miru oni koji čine mir.
Jakov 3:18
BIVŠI predsjednik SAD-a Harry Truman imao je jedno pravilo: pismo napisano u ljutnji moralo je prije slanja ostati na radnom stolu 24 sata. Ako je nakon »hlađenja« i dalje mislio ono što je napisao, tada bi ga poslao. Do kraja Trumanova života velika ladica njegova radnog stola bila je puna neposlanih pisama.
U današnje vrijeme brze i neposredne komunikacije koliko često bi nas samo 24 minute čekanja poštedjelo problema i neugodnosti! U svojoj poslanici Jakov govori o svevremenskoj temi. Govori o tome koliko štete može prouzročiti neukroćen jezik. »… jezik nitko od ljudi ne može ukrotiti«, napisao je. »… to je nemirno zlo, puno smrtnoga otrova«
(r. 8).
Kada ogovaramo ili govorimo u ljutnji, prelazimo granice koje je Bog postavio. Naš jezik, naša olovka, čak i naša tipkovnica češće bi trebali šutjeti i zahvaljivati Bogu na tome što nam je dao sposobnost da se obuzdamo. Često svojim govorom sve oko sebe podsjećamo da smo kao ljudska bića nesavršeni.
Kada druge želimo iznenaditi razlikom koju Krist čini u našem životu, najbolje će biti da obuzdamo svoj jezik. Tada će drugi vidjeti da Boga proslavljamo onime što kažemo – ili ne kažemo.
– Randy Kilgore
Tko čuva svoja usta i jezik, čuva svoj život od nevolje.
– Izreke 21:23
Jakovljeva poslanica 3:1-12
1 Ne budite, braćo moja, mnogi učitelji, znajući da ćemo biti strože suđeni! 2 Svi naime posrćemo u mnogome. Ako tko u riječi ne posrće, taj je savršen čovjek; može zauzdati i sve tijelo. 3 Ako li konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, tada upravljamo cijelim njihovim tijelom. 4 Gle i lađe, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, a bivaju usmjeravane malim kormilom kamo god hoće kormilareva volja. 5 Tako je i jezik malen ud, a ipak čini velike stvari. Gle, mala vatra, a koliku šumu spali! 6 I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik među našim udovima kalja sve tijelo i pali kolo našega života, sam zapaljen od pakla. 7 Doista, sve životinje – zvijeri, ptice, gmazovi i morske živine – mogu se ukrotiti i bivaju ukroćene od čovjeka, 8 a jezik nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno smrtonosnoga otrova. 9 Njime blagoslivljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. 10 Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Braćo moja, ne smije se to događati. 11 Može li izvor iz istoga otvora točiti slatko i gorko? 12 Može li, braćo moja, smokva rađati masline ili trs smokve? Tako ne može ni slani izvor učiniti vodu slatkom.