Njegova obećanja
11. svibnja
Trava se osuši, cvijet uvene. Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.
Izaija 40:8
Izaija 40:8
Njegova obećanja
Pročitajte: Izaija 40:1-8
1 »Tješite, tješite moj narod –
govori vaš Bog.
2 Govorite Jeruzalemu ljubazno,
javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo,
da je dovoljno ispaštana njegova krivnja,
jer je primio iz Gospodnje ruke
dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.«
govori vaš Bog.
2 Govorite Jeruzalemu ljubazno,
javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo,
da je dovoljno ispaštana njegova krivnja,
jer je primio iz Gospodnje ruke
dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.«
3 Čuj, ori se glas u pustinji:
»Pripravite put Gospodinu!
Poravnajte u pustoši
stazu našemu Bogu!
4 Svaka dolina neka se podigne,
svaka gora i brežuljak neka se slegnu!
Što je krivo neka bude pravo,
bregovito zemljište neka bude dno doline!
5 Jer će se javiti Gospodnji sjaj.
Svako će ga tijelo gledati.
Jer su to Gospodnja usta obećala.«
6 Čuj, ori se glas: »Navješćuj!«
I on će pitati: »Što da navješćujem?
Svako je meso trava.
Sva je njegova milina kao poljski cvijet.
7 Trava se osuši, cvijet uvene
kad Gospodnji dah puhne na njih.
Jest, trava je narod.
8 Trava se osuši, cvijet uvene.
Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.«
Trava se osuši, cvijet uvene. Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.
Izaija 40:8
POČETKOM 1900-ih jedan je vrlo uspješan poslovni čovjek odlučio sagraditi možda najraskošniju vilu svoga doba. Dovršena 1906. godine, njegova je rezidencija bila nadahnuta francuskim dvorcima i bila je veća od nekoliko gradskih blokova zajedno – s raskošnim vrtovima, golemim dvoranama i prekrasno uređenim interijerima. No unatoč svoj toj veličanstvenosti, imanje je nakon Schwabove smrti teško nalazilo kupca. Sama vila bila je jednostavno prevelika, preskupa i više nije odgovarala novim trendovima na tržištu nekretnina. Na kraju je cijelo imanje srušeno 1948. godine. I imanje i čovjek polako su pali u zaborav.
Lako nam je reći da će sve ovozemaljsko – bogatstvo, ambicije, raskošne kuće – kad-tad nestati. Na to nas podsjećaju i riječi proroka Izaije: »Svako je tijelo ko trava, ko cvijet poljski sva mu dražest« (r. 6, K. S.). Izaija je pisao ljudima koji su iskusili Božju stegu zbog svoje nevjernosti. No nakon ukora dolazi i utjeha – Bog ih ne ostavlja, nego im govori riječi nade (r. 1,2). Ono što prorok kaže o ljudima, travi i cvijeću uistinu je točno – prolazni smo (r. 6-8).
Istina o Bogu nadživjet će i ljude, i vile, i bogatstvo. Da, »riječ našega Boga ostaje dovijeka« (r. 8). Dobro je znati koliko smo krhki i držati se njegove riječi – jer ona ne prolazi.
Tvoja riječ ostaje dovijeka. Slavljeno tvoje divno ime!