Oblaci u pozadini
Ušima sam bio čuo o Tebi; a sada Te je vidjelo moje oko.
Job 42:5
NIJEMI film ‘Krila’ o dvojici američkih pilota u Prvom svjetskom ratu osvojio je 1927. prvog Oskara za najbolji film. Na samom početku snimanje je prekinuto na nekoliko dana. Nezadovoljni producenti pitali su direktora što je tome razlog. On je odgovorio: »Sve što imamo je plavo nebo. To je loše. Bez oblaka neće se vidjeti dramatičnost borbe. Oblaci daju dubinu.« Bio je u pravu. Samo kada gleda borbu s oblacima u pozadini gledatelj vidi što se stvarno događa.
U životu često više volimo modro nebo nego tmurne oblake. No, oblačno nebo ima svoje prednosti. Može nam otkriti Božju vjernost. Kada pogledamo unatrag i sjetimo se tih oblaka, tada jasno vidimo kako je Bog bio vjeran u našim nevoljama.
Na početku svoga trpljenja Job je jadikovao: »Ne bilo dana u koji se rodih,… oblak ga mutan zastro« (Job 3:3-5). Njegove su se nevolje nastavile sve dok Bog nije progovorio. Tada je Job uskliknuo: »Ušima sam bio čuo o Tebi; a sada Te vidjelo moje oko« (r. 5). Job je susreo svemogućeg Stvoritelja i to je promijenilo njegov način gledanja na Božje nakane.
Jesu li se oblaci nevolja danas nadvili nad vaš život? Prije nego što mislite Bog može te oblake upotrijebiti da vam pomogne vidjeti Njegovu vjernost.
– Dennis Fisher
Često oblaci tuge otkrivaju sjaj Božjega lica.
Job 3:3-5
3 Ne bilo dana u koji se rodih, i noći u kojoj rekoše: Rodi se dječak! 4 Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao ga Bog odozgo, i ne obasjavala ga svjetlost! 5 Obuzeo ga mrak i smrtna sjena, oblak ga mutan zastro, uplašile ga dnevne pomrčine!
Job 42:5,6
5 Ušima sam bio čuo o tebi; a sada te je vidjelo moje oko. 6 Zato opozivam i kajem se u prahu i pepelu!