Aleluja!
Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?
1 Korinćanima 15:55
PRIJE nekoliko dana kriomice sam gledao svoga dugogodišnjeg prijatelja kako žustro vozi bicikl u obližnjoj sportskoj dvorani i netremice gleda tlakomjer na svojoj ruci.
»Što radiš?« pitao sam.
»Gledam jesam li živ«, procijedio je kroz zube.
»Što bi učinio da vidiš da si mrtav?« uzvratio sam.
»Viknuo Aleluja!« odgovorio je ozarena lica.
Kroz sve sam te godine vidio kod Boba bljeskove velike unutarnje snage: strpljivo podnošenje tjelesnog propadanja i onoga što uz to ide, i vjere i nade koje su rasle što se više bližio kraju životnog putovanja. Ne samo da je imao nadu nego je smrt nad njime izgubila svoju moć.
Tko može pronaći mir i nadu – pa čak i radost – u umiranju? Samo oni koji su vjerom povezani s Bogom vječnosti i znaju da imaju vječni život (r. r. 52,54). Za one koji imaju tu sigurnost, poput mog prijatelja Boba, smrt više nije strašna. Oni s neizmjernom radošću mogu govoriti da će vidjeti Krista licem u lice!
Zašto se bojati smrti? Zašto se ne bismo radovali?
– David Roper
Kad sunce zađe ovoga svijeta
i divno jutro osvane nam,
zemske će patnje svršit za svagda,
kad jednom svane novi nam dan.
Za kršćane je umiranje posljednja noć na zemlji prije buđenja u nebu.
Prva posl. Korinćanima 15:50-58
50 A ovo tvrdim, braćo: tijelo i krv ne mogu baštiniti Božjega kraljevstva, niti može raspadljivost baštiniti neraspadljivost. 51 Evo vam kazujem otajstvo: svi ne ćemo usnuti, ali svi ćemo se promijeniti; 52 iznenada, u tren oka, o posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se promijeniti. 53 Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. 54 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ što je napisana: »Pobjeda proguta smrt. 55 Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?« 56 Žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha Zakon. 57 Hvala Bogu koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu. 58 Zato, braćo moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u Gospodnjem djelu svagda, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu!