¹¹ Tada je zemlja bila pokvarena pred Bogom i puna zločina. ¹² I kad Bog vidje kako je zemlja veoma pokvarena, jer je sve čovječanstvo u svom djelovanju bilo pošlo po zlu, ¹³ reče Bog Noi: »Odlučio sam da dođe kraj svim živim stvorenjima, jer je zemlja puna zločina što ih čine. Zato ih, eto, hoću da zatrem zajedno sa zemljom. ¹⁴ Načini sebi korablju od drveta čempresa! Sagradi pregratke u korablji i obloži je iznutra i izvana smolom! ¹⁵ Ovako je podigni: Trista lakata neka bude dužina korablje, pedeset lakata njezina širina i trideset lakata njezina visina! ¹⁶ Napravi na korablji otvor za svjetlost i izmjeri za nj lakat visine odozgor naokolo! Stavi onda vrata korablji sa strane i načini u njoj donji, srednji i gornji kat. ¹⁷ Jer znaj dobro: Pustit ću povodanj na zemlju, da istrijebim sva bića pod nebom; što živi na zemlji, neka izgine! ¹⁸ S tobom ipak hoću sklopiti savez. U korablju ćeš ući ti i s tobom sinovi tvoji, žena tvoja i žene sinova tvojih. ¹⁹ Od svih živih bića uzet ćeš u korablju po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude! ²⁰ Od svake vrste ptica, stoke i od živina što gmižu po zemlji, neka uđu s tobom po dvoje, da ostanu na životu. ²¹ Priskrbi sebi i sve što treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima.« ²² I Noa izvede sve onako kako mu je Bog bio zapovjedio.