Pogled prema nebu
13. studenoga
Gospode, vladaru naš, kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji! Nad nebesima se uzdiže tvoje veličanstvo!
Psalam 8:2
Psalam 8:2
Pogled prema nebu
Pročitajte: Psalam 8:2-10
2 Gospode, vladaru naš,
kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji!
Nad nebesima se uzdiže tvoje veličanstvo!
3 Iz usta djece i dojenčadi
priredio si utvrdu protiv svojih protivnika,
da zamukne neprijatelj i progonitelj.
4 Zagledan u nebo, djelo tvojih ruku,
u mjesec i zvijezde, koje si učvrstio, pitam se:
5 Što je čovjek da ga se spominješ,
što je čovječji sin da se za nj brineš?
6 A učinio si ga malo manjim od Boga,
okrunio si ga slavom i čašću,
7 dao si mu gospodstvo nad djelima svojih ruku,
sve si mu stavio pod noge:
8 ovce i goveda, sve zajedno,
i sve poljske životinje,
9 ptice pod nebom i ribe u moru,
sve što trči morskim stazama.
10 Gospode, vladaru naš,
kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji!
kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji!
Nad nebesima se uzdiže tvoje veličanstvo!
3 Iz usta djece i dojenčadi
priredio si utvrdu protiv svojih protivnika,
da zamukne neprijatelj i progonitelj.
4 Zagledan u nebo, djelo tvojih ruku,
u mjesec i zvijezde, koje si učvrstio, pitam se:
5 Što je čovjek da ga se spominješ,
što je čovječji sin da se za nj brineš?
6 A učinio si ga malo manjim od Boga,
okrunio si ga slavom i čašću,
7 dao si mu gospodstvo nad djelima svojih ruku,
sve si mu stavio pod noge:
8 ovce i goveda, sve zajedno,
i sve poljske životinje,
9 ptice pod nebom i ribe u moru,
sve što trči morskim stazama.
10 Gospode, vladaru naš,
kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji!
Gospode, vladaru naš, kako je divno tvoje ime po cijeloj zemlji! Nad nebesima se uzdiže tvoje veličanstvo!
Psalam 8:2
VEĆ više od deset godina zbog kronične bolesti uglavnom sam vezana uz svoj dom. To znači da sam mnogo vremena provodila ležeći u krevetu, gledajući u prazne zidove i čekajući da mi bude bolje. Tijekom jednoga posebno teškog razdoblja odlučila sam svakoga dana petnaest minuta provesti jednostavno čekajući – bez društvenih mreža i drugih stvari koje mi odvlače pažnju. Gledala sam prema nebu – jedinom prizoru koji sam uvijek mogla vidjeti iz kreveta. Ni jednoga dana nije bilo isto. Zalasci sunca blistali su žarkim bojama, a i oblačni su dani otkrivali bezbroj nijansi sive koje su svjedočile o neprestanoj ljepoti.
Slično je osjećao i David dok je promatrao Božje »veličanstvo« (r. 2). Najprije ga je to podsjetilo koliko je čovjek malen pred veličinom svemira: »Zagledan u nebo… pitam se: Što je čovjek da ga se spominješ…« (r. 4,5). No razmišljanje o Božjem stvaranju dovelo ga je i do spoznaje koliko je dostojanstva Bog dao čovjeku: »… gospodstvo nad djelima svojih ruku« (r. 6).
I ja svakoga dana živim taj isti paradoks: osjećam se malenom i beznačajnom, a istodobno znam da mi je Bog dao svrhu, čak i dok ležim u krevetu i nemam snage. Nebo nam iz dana u dan objavljuje Božju slavu i njegovu skrb za nas.
– Tanya Marlow
Stvoritelju neba i svake ljepote, govori mi danas o svome veličanstvu i podsjeti me na svrhu koju si mi namijenio.