Ukorjenjeni

20 rujan 2014

Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok je živio svećenik Jojada.

2 Ljetopisa 24:2

JOAŠ je sigurno bio zbunjen i preplašen kada su mu rekli za zlodjela njegove bake Atalije. Da bi se domogla prijestolja i postala kraljicom Jude, ubila je njegovu braću. Joaša su kao dojenče uspjeli spasiti njegova teta i tetak skrivajući ga 6 godina (r. r. 10-12). Uživao je u ljubavi i poduci svojih skrbnika. Kada je imao samo 7 godina, tajno su ga okrunili za kralja, a njegova je baka svrgnuta s prijestolja (23:12-15).

Mladi je kralj Joaš imao mudrog savjetnika – svoga tetka, svećenika Jojadu (pogl. 22 – 25). Bio je jedan od rijetkih ‘dobrih kraljeva’ Jude. Za života svoga tetka bio je poslušan i radio »što se sviđalo Gospodinu« (24:2). No, kada više nije bilo Jojade da mu bude primjer, podučava ga i vodi, Joaš je zapustio Hram Gospodnji. I on i narod vratili su se idolopoklonstvu, a Bog je predao Judu u ruke neprijatelja. Joaš se potom razbolio i bio ubijen u svojoj postelji (pročitajte 24:15-25). Izgleda da korijeni njegove vjere nisu bili duboki. Možda je Joaševa »vjera« bila više vjera njegova tetka.

Drugi nas mogu podučiti načelima vjere, ali svatko od nas mora sam doći do osobne, postojane vjere u Krista. Da bi vjera bila istinska, mora biti dio nas. Bog će nam pomoći da, dok hodimo s Njime, budemo »ukorijenjeni i nazidani na Njemu i utvrđeni vjerom« (pročitajte Kološanima 2:7).

– Cindy Hess Kasper

Vjera koja traje do kraja dokazuje da je istinska od početka.

Druga Knjiga Ljetopisa 24:15-22

15 Kad je Jojada bio ostario i naživio se, umre. Bilo mu je sto i trideset godina kad je umro. 16 Pokopaše ga kod kraljeva u Davidovu gradu, jer se bio iskazao zaslugama za Izraela, za Boga i za njegov Hram. 17 Poslije Jojadine smrti dođoše Judini knezovi i baciše se ničice pred kralja; i kralj ih posluša. 18 I oni zapustiše opet Hram Gospodina, Boga svojih otaca, i stadoše štovati ašere i rezane likove. Tada se podiže Gospodnji gnjev na Judu i na Jeruzalem zbog njihovih grijeha. 19 On je slao proroke među njih, da ih vrate Gospodinu. Ovi su ih nagovarali. Ali ih oni nisu slušali. 20 I dođe Gospodnji duh na Zahariju, sina svećenika Jojade. On stupi pred narod i doviknu im: »Ovako govori Bog: Zašto kršite Gospodnje zapovijedi i upropaštavate svoju sreću? Ostaviste Gospodina, pa vas zato i on ostavi.« 21 A oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga, po kraljevoj zapovijedi, u trijemu Gospodnjega Hrama. 22 Tako se malo spominjao kralj Joaš ljubavi koju mu je bio iskazivao njegov otac Jojada, da je dao pogubiti njegova sina. A on, umirući, povika: »Gospodin ovo vidi i on će to kazniti.«