Hula-Hup
Evanđelje po Marku 6:34-44
34 Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti. 35 Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: »Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo. 36 Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.« 37 On im odvrati: »Vi im dajte jela!« Odvratiše mu: »Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?« 38 On ih upita: »Koliko imate kruhova? Idite i vidite!« Oni vidješe i rekoše: »Pet i dvije ribe.« 39 Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi. 40 Posjedaše u skupine po sto i po pedeset. 41 I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima. 42 Svi su jeli i nasitili se. 43 A nakupili su još dvanaest košarica, punih komada, a također i nešto od riba. 44 A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova.
Dođite sa mnom sami… Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti.
Marko 6:31
VRAĆA se u modu jedna od mojih najdražih igračaka iz djetinjstva – hula-hup. Prijateljica Suzi i ja satima smo ispred kuće usavršavale tehniku i natjecale se koja će dulje vrtjeti hula-hup. Ove sam se godine vratila u djetinjstvo. Sjedila sam u parku i gledala djecu svih uzrasta i visina kako se svojski trude da hula-hup što dulje vrte na istome mjestu. Uvijali su se i okretali svom snagom, ali ma koliko se trudili, hula-hup bi vrlo brzo završio na zemlji. Tada je došla jedna mlada žena i bez imalo napora, ritmičkim pokretima zavrtila hula-hup oko struka, podigla ga do vrata, spustila natrag do struka pa onda polako dolje sve do gležnjeva da bi ga na kraju vratila do struka. Njezin je uspjeh ovisio o određenim i ujednačenim, a ne žestokim pokretima.
U duhovnom životu možemo potrošiti svu snagu nastojeći održati korak s drugima u služenju Bogu. No, raditi do iscrpljenosti nije vrlina (r. r. 31-33). Prije nego što je tisuće ljudi nahranio sa samo pet kruhova i dvije ribe (pročitajte Marko 6:38-44), Isus je svoje učenike odveo na samotno mjesto da se odmore. Pokazao im je da se ne moraju iscrpljivati do iznemoglosti da bi izvršili Njegov nalog. Ono što je želio podučiti svoje učenike, Isus želi podučiti i nas: smirenom poslušnošću postižemo više nego velikim trudom.
– Julie Ackerman Link
Isus želi našu spremnost, a ne iscrpljenost.