Zauvjek

14 listopad 2014Druga poslanica Korinćanima 4:16 − 5:8

16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.
1 Uistinu znamo: kad se raskopa ova naša zemaljska kuća koja je kao šator, imamo zgradu od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću na nebesima. 2 Doista, uzdišemo za tim da se povrh ovoga obučemo u svoje nebesko prebivalište, 3 samo da se nađemo odjeveni, a ne goli! 4 Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno. 5 A Bog nas upravo za to pripravlja i dade nam zalog Duha. 6 Tako se dakle čvrsto uzdamo, jer znamo: dok smo u tijelu, u tuđini smo, daleko od Gospodina; 7 jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju. 8 Ali se čvrsto uzdamo i više volimo odseliti iz tijela i naseliti se kod Gospodina.

A Bog nas upravo za to pripravlja
i dade nam zalog Duha.

2 Korinćanima 5:5

NAKON što je tjedan dana bila u posjetu kćeri i četiri mjeseca starom unuku Oliveru, Kathy se morala oprostiti do novog susreta. U pismu mi je napisala: »Dragocjeni susreti poput ovoga u meni bude čežnju za nebom. Tamo se nećemo morati truditi zadržati uspomene. Tamo se nećemo morati moliti da vrijeme prolazi sporije i dani budu dulji. Tamo naš ‘zdravo’ nikada neće postati ‘doviđenja’. Nebo će biti ‘zauvijek zdravo’. Jedva čekam.« Od kada je postala baka željela je što više vremena biti sa svojim unukom Oliverom! Zahvalna je za svaki trenutak koji može provesti s njime i za nadu neba – gdje dragocjenim trenucima neće biti kraja.

Dobri dani nam se čine prekratkima, a loši predugima. No i jedni i drugi bude u nama čežnju za još boljim danima pred nama. Apostol Pavao rekao je da se on i Korinćani žele »obući, tako da život proguta što je smrtno« (r. 4). Iako je Gospodin s nama, ovdje na zemlji Ga ne možemo vidjeti licem u lice. Sada »putujemo u vjeri, a ne u gledanju« (r. 7).

Bog nas je stvorio upravo zato da zauvijek budemo s Njime (r. 5). U nebu neće biti rastanaka da bismo se morali pozdravljati.

– Anne Cetas

Idem tam! Idem tam da Isusa vidim sam!

Želja mene vuče živa tam gdje Gospod moj prebiva.

Sada Isusa vidimo u Bibliji,
a tada ćemo Ga vidjeti licem u lice.