Bog šapće »Riba«
Pročitajte: Evanđelje po Luki 5:1-10
1 On je stajao kraj Genezaretskoga jezera. Narod se nakupio oko njega da sluša Božju riječ. 2 Tada vidje dvije lađice gdje stoje na obali. Ribari su bili izašli iz njih i čistili svoje mreže. 3 On uđe u jednu lađicu koja je pripadala Šimunu i zamoli ga da malo otisne od kopna. Tada sjede i poče učiti narod iz lađice.
4 Kad je završio svoj govor, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu, i bacite svoje mreže te lovite!« 5 »Učitelju«,odvrati Šimun, »svu smo se noć trudili, i ništa ne uhvatismo. Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« 6 Učiniše to i uhvatiše tako veliko mnoštvo riba da su im se mreže razdirale. 7 Zato dadoše znak svojim drugovima u drugoj lađici da dođu i da im pomognu. I dođoše. Napuniše obje lađice tako da su se gotovo potopile. 8 Kad to vidje Šimun Petar, pade Isusu pred noge i reče: »Gospodine, otiđi od mene, jer sam čovjek grješan!« 9 Jer je bilo obuzelo zaprepaštenje njega i sve njegove drugove zbog mnoštva riba koje su upravo ulovili; 10 isto tako i Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove, koji su bili Šimunovi drugovi. Tada reče Isus Šimunu: »Ne boj se! Odsad ćeš loviti ljude.«
Odsad ćeš loviti ljude.
Luka 5:10
PRIJE mnogo godina moj sin i ja proveli smo nekoliko lijepih dana loveći pastrve na rijeci Medison u Montani. S nama su bila dva vodiča koji su i upravljali čamcem koji smo od njih unajmili. Vodič kojega sam ja odabrao cijeli je život proveo na rijeci i znao je gdje ima velikih pastrva. Bio je vrlo šutljiv i jedva da je, za sve vrijeme koje smo proveli zajedno, progovorio dvadesetak riječi. No, tih nekoliko riječi mi je uljepšalo dane.
Pecali smo na uzburkanoj vodi. Mamac su bile male mušice. Kako moj vid više nije bio kao nekada, propustio sam većinu ulova. Moj vodič – koji je bio i vrlo strpljiv čovjek – počeo me je tiho upozoravati »riba« kad bi vidio pastrvu kako kruži oko mušice. Kada sam čuo tu riječ, naglo sam podigao vrh štapa i … hura! Pastrva se koprcala na kraju moga flaksa!
Često se sjetim tog vodiča i Isusovih riječi upućenih učenicima – ribarima, primjerice Šimunu: »Odsad ćeš loviti ljude« (r. 10). Svakoga dana imamo mnoštvo prilika – ljudi kruže oko nas, traže to »nešto« za čime čezne njihova duša – a mi im možemo pokazati Kristovu ljubav i govoriti im o nadi koju imamo. To su prilike koje bismo mogli propustiti ako nismo pripravni.
Molimo Velikog Ribiča, koji poznaje svako srce, da nam šapne »riba« i da budemo spremni poslušati.
– David Roper
Kad vas Duh pokrene, krenite u akciju.