Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Knjiga Postanka 3:1-10
1 Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
Postanak 3:9
DVOJICA tinejdžera čula su zvuk automobila svojih roditelja i nastala je panika. Kako će objasniti nered u kući? Upute njihova oca bile su vrlo jasne prije nego što su on i majka toga jutra otputovali iz grada: nema zabave, nema razuzdanih prijatelja. Ali prijatelji su došli i oni su im dopustili da ostanu, usprkos očevoj zabrani. Kuća je bila u neredu, a dječaci pripiti i raščupani. Od straha su se sakrili.
Vjerojatno su se tako osjećali Adam i Eva nakon što su odabrali ne poslušati Boga, a potom Ga čuli kako dolazi. Od straha su se sakrili. »Gdje si?« (r. 9) pitao je Bog Adama, a on je odgovorio: »Kad začuh šušanj koraka Tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih« (r. 10). Zbog grijeha se bojimo, osjećamo se golima, postajemo ranjivima i otvorenima za nove kušnje.
Bog još uvijek pita ljude: »Gdje ste?« Mnogi pobjegnu, sakriju se pred Njim ili odu što dalje da ne bi čuli Njegov glas. No, pred Bogom se ne možemo sakriti. Zato umjesto da se skrivamo, dođimo k Njemu i recimo: »Bože, budi milostiv meni grješniku!« (Luka 18:13)
– Lawrence Darmani
Što će grijeh moj očistit? Ništa, nego krv Isusa.
Što će mene spasiti? Ništa nego krv Isusa.
O, dragocjena krv, koja grijeh pere sav,
za drugo ne znam ja. Ništa nego krv Isusa.
Jedino mjesto gdje se možemo sakriti je ispod krvi Isusa Krista.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga