Pročitajte: Izaija 55:8-11

Tako je i s Mojom riječi… ne vraća se k Meni prazna dok nije izvršila što sam htio, i ispunila za što sam je poslao.

Izaija 55:11

DOK sam bio dječak, naša je obitelj povremeno putovala preko Nevade. Voljeli smo grmljavinsko nevrijeme nad pustinjom. Praćena munjama i grmljavinom, obilna bi kiša prekrila vrući pijesak dokle god je sezao pogled. Hladna voda osvježila bi zemlju – i nas.

Voda u pustinji čini nevjerojatnu promjenu. Primjerice, tijekom sušnog razdoblja bodljikavi kaktusi djeluju beživotno. No, već nakon prve ljetne kiše odjednom procvjetaju. Prekriju ih nježni ružičasti, zlatni ili bijeli cvjetovi.

Tako je i u Svetoj zemlji. Nakon pljuska iz suhe zemlje preko noći nikne raslinje. Izaija je sliku bujanja života nakon kiše upotrijebio da nam objasni osvježenje koje primamo iz Božje riječi: »Jer kako padaju dažd i snijeg s neba i ne vraćaju se onamo, dok nisu zemlju natopili i oplodili, i zazalenili, da daju sjeme sijaču, i kruh onome koji je gladan, tako je i s Mojom riječi koja izlazi iz Mojih usta: ne vraća se k Meni dok nije izvršila ono što sam htio, i ispunila za što sam je poslao« (r. r. 10,11).

Božja riječ sadržava duhovnu životnu snagu i zbog toga se ne vraća prazna. Kada dođe u dodir s otvorenim srcem, donosi osvježenje, hranu i novi život.

– Dennis Fisher

Biblija je za žednu dušu isto što je voda za žednu zemlju.