Božji planovi
Pročitajte: Jošua 5:13 – 6:2
13 Kad se Jošua jednom nađe pred Jerihonom, podiže oči i pogleda, a to stoji prema njemu čovjek koji u ruci drži goli mač. Jošua pristupi i upita ga: »Jesi li naš ili si naših neprijatelja?«
14 On odgovori: »Nisam, nego sam vođa Gospodnje vojske. Upravo dođoh.« A Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i upita ga: »Što ima moj Gospodar reći svojemu sluzi?«
15 A vođa Gospodnje vojske reče Jošui: »Izuj svoju obuću s nogu; jer mjesto na kojemu stojiš sveto je.« Jošua to učini.
1 Jerihon je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izraelovih; nitko nije mogao izići ni ući. 2 Tada reče Gospodin Jošui: »Evo, dajem ti u ruke Jerihon, i njegova kralja s ratnicima.
Što ima moj Gospodar reći svojemu sluzi?
Jošua 5:14
SVAKI časnik u vojsci možda ima općeniti plan, ali prije svake bitke mora primiti i dati nove zapovijedi. Jošua, vođa izraelskog naroda, to je morao tek naučiti. Nakon što su 40 godina boravili u pustinji, Bog je odabrao Jošuu da ih povede u Obećanu zemlju.
Prva prepreka s kojom su se suočili bio je grad Jerihon. Prije bitke Jošua je vidio vođu »Gospodnje vojske« (vjerojatno samoga Boga). Stajao je nasuprot njemu i u ruci držao mač. Jošua je pao na zemlju i poklonio mu se. Drugim riječima, priznao je Božju veličinu i svoju nedostojnost. »Što ima moj Gospodar reći svojemu sluzi?« (r. 14) pitao je. Jošua je doživio pobjedu jer je slijedio Gospodnju zapovijed.
Pa ipak, drugom zgodom, Jošua i njegovi borci »ne potražiše odluke Gospodnje« (9:14). Zbog toga su upali u stupicu i dogovorili mir sa stanovnicima Gibeona, svojim neprijateljima u Kanaanu. Bogu se to nije svidjelo (r. r. 3-26).
U životnim nedaćama i mi ovisimo o Gospodinu. On želi da danas dođemo k Njemu u poniznosti, a On će biti za nas tu i sutra.
– Keila Ochoa
Tebi, o Bože moj, bliže bih rad,
u vječni zaklon Tvoj, u vječni grad.
I pored borbe zle moje je uzdanje:
Bliže, o Bože moj, bliže Tebi!
U duhovnoj bitci pobjeđuju oni koji su ponizni i koji traže Božju volju.