Pročitajte: Psalam 25:4-11

… pitajte za stare staze, gdje je put k spasenju! Ako idete po njemu, naći ćete mir svojoj duši.

Jeremija 6:16

PRIJATELJ s kojim često odlazim na pecanje spomenuo mi je planinsko jezero visoko na sjevernim padinama planine Jughandle ovdje u Idahou. Priča se da se ondje skriva posebna vrsta pastrva. Uzeo je olovku i na komadu papirnate salvete nacrtao mi je put do tamo. Nekoliko tjedana nakon toga krenuo sam na put slijedeći njegove upute.

Njegova me je karta odvela na jednu od najgorih cesta kojima sam ikada vozio! Bila je to stara cesta za izvlačenje trupaca iz šume. Cestu su probili buldožerima i nikada ju nisu obnovili. Vododerine, srušena stabla, duboke kolotečine i veliko kamenje udarali su po mojoj kralježnici i svinuli podvoz moga automobila. Trebalo mi je pola jutra da dođem na odredište i kada sam konačno stigao, pitao sam se zašto bi me prijatelj poslao cestom poput ove? Ali jezero je bilo veličanstveno i ribe su zaista bile velike i srčane! Moj me je prijatelj uputio dobrom cestom – onom koju bih i sam odabrao i strpljivo podnio da sam znao što me čeka na kraju.

»Sve su Gospodnje staze samo dobrota i vjernost za onoga koji obdržava Njegov savez i Njegove zapovijedi« (Psalam 25:10). I neke od Božjih staza su neravne, druge zamorne i dosadne, ali sve pokazuju Njegovu ljubav i vjernost. Zato kada dođemo na kraj svoga puta i znamo ono što ćemo tada znati, reći ćemo: »Božji put je za mene najbolji.«

– David Roper

Na putu možda imamo prepreka, ali Bog nas vodi.