Ne dirajte ogradu!
Pročitajte: Jeremija 18:1-12
1 Sljedeći naputak dođe Jeremiji od Gospodina: 2 »Ustani, siđi u lončarevu kuću! Tamo ću ti objaviti svoje proroštvo!« 3 Siđoh u lončarevu kuću. On je bio upravo pri poslu za lončarskim kolom. 4 Pokvarila se posuda koju je upravo pravio, kako se to događa pod lončarevom rukom, pa je načinio drugu posudu, koja je lončaru bila po volji.
5 Tada mi dođe Gospodnja riječ: 6 »Ne mogu li ja tako kao lončar postupati s vama, kućo Izraelova?«, govori Gospodin. »Jest, kao što je glina u lončarevoj ruci, tako ste vi u mojoj ruci, kućo Izraelova! 7 Sad zaprijetim jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da ću ga istrijebiti, uništiti, zatrti. 8 Obrati li se taj narod od svoje zloće, zbog koje sam mu zaprijetio, meni će biti žao za nesreću koju sam mu mislio nanijeti. 9 Sad obećam jednome narodu ili jednome kraljevstvu da ću ga sazidati i zasaditi. 10 Učini li što je zlo u mojim očima ne slušajući mojega glasa, meni će biti žao za dobro koje sam mu mislio iskazati.
11 Zato sad objavi Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima. Ovako veli Gospodin: Evo, spremam protiv vas nesreću. Smislio sam protiv vas nesreću i skovao protiv vas naum! Vratite se svaki sa svojega zla puta! Popravite svoje putove i djela!
12 A oni će odvratiti: Uzalud je!
Mi idemo za svojim vlastitim naumima.
Svaki hoće raditi po tvrdokornosti
svojega zlog srca.«
I Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima neprestano opomene preko svojih glasnika jer Mu je bilo žao naroda i svoga stana.
2 Ljetopisa 36:15
KAO djevojčica često sam s roditeljima odlazila u posjet svojoj prabaki koja je živjela u blizini jedne farme. Njezino je dvorište bilo ograđeno žicom, električnim pastirom, što je sprječavalo krave da pasu na njezinu travnjaku. Kada sam pitala roditelje smijem li se igrati vani, rekli su da smijem, ali su mi objasnili da ću doživjeti strujni udar ako dodirnem žičanu ogradu.
Nažalost, zanemarila sam njihovo upozorenje, dodirnula sam žicu i udarila me je struja dovoljno jaka da krava nauči lekciju. Bilo mi je jasno da su me roditelji upozorili jer me vole i ne žele da se ozlijedim.
Kada je Bog vidio drevne Izaelce u Jeruzalemu da izrađuju i štuju idole, »slao je k njima neprestano opomene… jer Mu je bilo žao naroda« (r. 15).
Bog je narodu govorio i kroz proroka Jeremiju, ali oni su rekli: »Mi idemo za svojim vlastitim naumima« (Jeremija 18:12). Zbog toga je Bog dopustio Nabukodonozoru da razori Jeruzalem i zarobi većinu njegovih stanovnika.
Možda vas Bog upozorava na neki grijeh u vašem životu. Ako je tako, nemojte se obeshrabriti. To je dokaz da smo Njegovi i da nas voli (pročitajte Hebrejima 12:5,6). On vidi budućnost i želi da izbjegnemo probleme koji će doći.
– Jennifer Benson Schuldt
Božja upozorenja služe da nas zaštite, a ne kazne.