¹⁴ Međutim, jedan od slugu dojavi Nabalovoj ženi Abigajili: »Upravo je David iz pustinje poslao glasnike da pozdrave našega gospodara; a on ih otjera. ¹⁵ A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. Nikada nam nisu ništa nažao učinili. Nikada nam nije ništa nestalo dokle smo god išli u njihovoj blizini, kad smo bili na polju. ¹⁶ Bili su dakle zid oko nas danju i noću, dokle smo god čuvali ovce u njihovoj blizini. ¹⁷ Pa promisli i vidi što ćeš učiniti; jer je gotovo zlo gospodaru našemu i cijeloj njegovoj kući. On je sam odveć opak da bi se s njim moglo govoriti.«
¹⁸ Brže uze Abigajila dvjesta kruhova, dvije mješine vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjerica pržena žita, sto grozdova osušenih i dvjesta gruda suhih smokava, natovari sve na magarce ¹⁹ i zapovjedi slugama, a da nije ništa rekla svojemu mužu Nabalu: »Hajdete naprijed; ja ću odmah doći za vama!« ²⁰ Kad je ispod gore jahala na magarcu, dođe joj upravo ususret David sa svojim ljudima. Tada se ona susretne s njima.
²¹ A David je mislio: »Uzalud sam tome čovjeku čuvao u pustinji sav njegov posjed. Nikada mu ništa nije nestalo od svega imanja. Sad on vraća zlo za dobro. ²² To i to neka Bog učini Davidovim neprijateljima ako mu od svega što ima ostavim do zore išta muško!«
²³ Kad Abigajila ugleda Davida, siđe brže s magarca, baci se pred Davida ničice na svoje lice i duboko se pokloni.
²⁴ Tada mu pade k nogama i povika: »Uzimam na sebe tu krivnju, gospodaru moj! Daj, molim, da pred tobom govori tvoja sluškinja! Poslušaj riječi svoje sluškinje! ²⁵ Gospodaru moj, ne gledaj ništa na toga opakog čovjeka, Nabala; jer što kaže njegovo ime, to je on. Luđak se zove i on je pun ludosti. Ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela ljude što si ih poslao, gospodaru moj! ²⁶ Sada, gospodaru moj, tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti. Gospodin te je očuvao od toga da krvlju i samovoljno pribaviš sebi pravdu. Neka kao Nabalu bude onima koji su tebi neprijatelji i koji protiv tebe, gospodaru moj, zlo misle! ²⁷ A ovaj dar, što ti ga je tvoja sluškinja sa sobom donijela, gospodaru moj, određen je za ljude koji tebe, gospodaru moj, prate na tvojim putovima. ²⁸ Oprosti svojoj sluškinji za njezin prijestup! Gospodin će tebi, gospodaru moj, utemeljiti kuću što ima opstanak jer ti, gospodaru moj, vojuješ Gospodnje bojeve. Pa neka se na tebi ne nađe nikakva nepravda, dokle god živiš! ²⁹ Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, to neka tvoj život, gospodaru moj, netaknut bude očuvan u svežnju života kod Gospodina, Boga tvojega! A život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praćke! ³⁰ Kad onda Gospodin tebi, gospodaru mojemu, dade svako dobro što ga je obećao, i postavi te knezom nad Izraelom, ³¹ tad ne će tebi, gospodaru moj, biti spoticanja zbog grižnje savjesti da si prolio krv ni za što i da si samovoljno sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu. Kad onda Gospodin tebi, gospodaru moj, udijeli sreću, tad se spomeni i svoje sluškinje!«
³² David odvrati Abigajili: »Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji te sada posla meni ususret! ³³ Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena ti sama, koja me odvrati sada od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu!